ZABORAVLJENA “COKOLADA” IDOLA
VIS Idoli. Fotogragirala Goranka Matić.
„Čokolada je, nažalost, ispala dosta drugačija nego što sam ja to planirao, no za to ne krivim nikoga drugoga do sebe samoga. Na kraju krajeva, za razliku od svih predhodnih, i mojih kasnijih izdanja, ovde smo kalkulisali, baš želeli da napravimo ploču koja će nas vratiti na vrhove mainstream lista i pomoći nam da zaradimo nešto više novca.“ rekao je Vlada Divljan u intervjuu 2015. godine.
Treći LP Idola „Čokolada“ je uslijedio nakon ploče „Odbrana i posledni dani“ koja je po mnogima album svih albuma jugoslavenskog Novog vala. Melodije, zvuk i tekstovi koji su predstavljeni bili su daleko napredniji od svega što se prije i u tom trenutku nalazilo u izlozima trgovina ploča po Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Idoli su se našli u poziciji gdje ih je publika dizala u nebesa, a vlast zakopavala primjenjujući klasične taktike gušenja slobode izražavanja na bendovima koji su postali sve više svjesniji situacije i društva u kojem su se našli ili bolje rečeno, zapeli – nedovoljno ili potpuno zabranjivanje emitiranja pjesama na radiju, („Maljčiki“ je bila zabranjena na radiju Beograd), cenzuriranje tekstova, nametanje posebnih poreza koju je određivala takozvana komisija za šund.
Da bi se krenulo diskutirati o „Čokoladi“, neizbježno je spomenuti Odbarnu i ozračje u bendu koje je velikim dijelom utjecalo na finalni proizvod. „Mislim da je to ploča snimljena kada smo bili na vrhuncu kako kreativnosti tako i prijateljstva, naročito između mene i Srđana Šapera.“ objasnio je Divljan zašto mu je baš Odbrana najdraža. Upravo ovo je jedan od razloga zašto je „Čokolada“ pomalo zaboravljena ili čak podcijenjena. Idoli se nisu razišli u najboljim odnosima, pogotovo Divljan, Šaper i Krstić. Posljednja dva su mikrofone i instrumente zamijenili udobnim kožnim foteljama politike. Divljan čak nije htio surađivati s Krstićem na posljednjem LP-u „Šest dana juna“ koja je zapravo bila njegova prva solo ploča, ali je zbog financijskih razloga je izašla pod imenom Idoli. Vjerojatno je sve to utjecalo na Divljanovo mišljenje o ploči, a jednom prilikom je rekao da se tada više posvetio fakultetu i zadnjim ispitima. Još su uslijedili pritisci određenih članova benda za održavanje vrlo specifičnog imidža koji su njegovali od početka. Ako se Idoli stave rame uz rame s bendovima Novog vala poput Buldožera, Pankrta ili Pekinške Patke onda izgledaju poprilično zastarjelo i previše uredno. No ne treba se zavarati, sve je to bio dio njihovog dress codea i marketinga kojeg su se od samog početka strogo držali i njegovali.
Tako je članovima Idola njihova „Čokolada“ ostavila poprilično gorak okus u ustima.
Šaper i Divljan. Fotogragirala Goranka Matić.
Čokolada je slomljeno srce s nekoliko sporadičnih sretnih trenutaka. Može ju se podijeliti na dva dijela: prvi dio je slomljeno srce u duru, a drugi slomljeno srce u molu. I sve ono između. Ploču otvara klasična pjesma „rugalica“ koja se sastoji od 9 jednostavnih stihova koje se ne treba uzimati niti ozbiljno niti doslovno. Nastavlja se na Divljanov „Radostan dan“ koja je jedan od tih sporadičnih sretnih trenutaka te se nastavlja na „Tiho Tiho“. Pjesma počinje gotovo recitacijom koja zvuči gotovo kao da se autor pokušava uvjeriti kako sve to nije samo san nego stvarnost. Jedna je od najpoznatijih pjesama Idola zbog zaraznog refrena i ritma, „parararara ti ta ta ra“ dijela, a cijelu pjesmu pokreće ritam gitara koja se prvi put čuje kada Šaper drugi put ispjevava refren. U „Bambini“ je njemu svejedno dal' ga ona voli il ne, al' mu se čini da je kriva za sve, dok joj u „Ja Sam Tu“ nudi drugu šansu pjevajući „Ja sam tu da se pokaješ, ja sam tu da ti pomognem da shvatiš“.
Drugi dio počinje s pjesmom „Soda Boj“ koja opisuje stanje potpune dezorijentacije i gubitka svog identiteta prekidom veze. Soda Boj je ona polovica koja se ne može pomiriti s odlaskom druge osobe i ostat će u tom stanju dok njegove misli ne dolete do nje, on je ostao tamo gdje ga je ona ostavila – doslovno i psihički. „Vetar I Zastave“ je jedan od najljepših trenutaka ploče. On „zavisi od zaborava u njezinom pogledu“ što najbolje opisuje cijelu pjesmu - njegova potpuna ovisnost o njoj, njezinom postojanju. „Stranac U Noći“ u refrenu zvuči kao stiskavac iz 60-ih godinama na ljetnim terasama hotela po Kvarneru i Dalmaciji zahvaljujući klavijaturama, gitari i gitarskom solu. Jedni od najljepših stihova u bilježnici Idola je „Jučer još, ljubav nas je zbunila, sad smo se umorili, ostala su sećanja“ koji nevjerojatno precizno opisuju odnos dvoje ljudi koji su jedno drugom poslužili kao odlično shvaćanje vlastitih bića, ali ne i razumijevanje jedno drugog. „U Gradu Bez Sna“ zvuči točno kao i naslov: pomalo zlokobno ali primamljivo (savjet: zvuči još zlokobnije u noćnoj vožnji Savskom u polupraznom tramvaju i zahtjeva slušanje na repeatu). Također, ima kinematografski ugođaj i samo se na temelju instrumentala i toga kako se pjesma otvara može zamisliti cijeli kratki film što su Idoli radili kao nitko drugi. „Čokoladu“ zatvara „Udri Bogataša“ koja traje skoro osam minuta. Mogla je biti puno kraća i zvukom strši od ostatka albuma, ali ju spašava riff basa.
VIS Idoli. Fotogragirala Goranka Matić.
Bez obzira na to što je „Čokolada“ donijela nešto mekši zvuk koji je namijenjen široj publici, ne znači da je album manje vrijedan. U tom trenutku se razgovor može preusmjeriti u smjeru snobizma i ega. Nije imalo smisla raditi nastavak Odbrane niti je to moguće – kao da su The Beatlesi pokušali napraviti drugi Sgt. Pepper's. „Čokolada“ donosi prikaz medenog mjeseca svake veze i posljedice skidanja ružičastih naočala ljubavi. Opisuje dvoje ljudi koji su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme da nauče nešto o sebi, a ne da u potpunosti shvate jedno drugo i odnos u kojem se nalaze - “kad sećanja prestanu da dolaze, ja ti neću otkriti, da još ne znam tko si ti, stranac.” Tanka je granica između očitih stihova koji zvuče nezrelo i očitih stihova koji svojom direktnošću pogode pravi živac. Očito je u koju kategoriju spadaju Idoli.
