ALBUMI KOJI SU ME OBILJEZILI. VOL. 1
“1989” Taylor Swift
TRACKLIST (deluxe Edition):
Welcome to New York
Blank Space
Style
Out Of The Woods
All You Had To Do Was Stay
Shake it Off
I Wish You Would
Bad Blood
Wildest Dreams
How You Get The Girl
This Love
I Know Places
Clean
Wonderland (Bonus Track)
You Are In Love (Bonus Track)
New Romantics (Bonus Track)
Trenutci kada se danima zatvaraš u sobu s bookletom je trenutak kada znaš da će ti taj album promijeniti poimanje glazbe. Upijaš svaki stih i pokušavaš ga shvatiti, interpretirati na svoj način, slušaš kako se pjesma otvara i shvaćaš da još puno stvari koje dolaze iz zvučnika radija ne razumiješ ali je nevjerojatno privlačno baš zbog tog razloga.
Upravo ovo mi se dogodilo s „1989“. Taj isti booklet držim već godinama u svom dnevniku. Kako se stranice dnevnika pune, tako se oni mijenjaju, ali jedina konstanta u njima je „1989“ booklet.
Kako sam se vrlo kasno priključila na Instagram, za album nisam saznala preko interneta nego preko kolegice iz razreda u osnovnoj školi. U svlačionici nakon tjelesnog me pitala: „Jesi li čula novi album Taylor Swift? Imam četiri pjesme skinute na mobitel pa ti mogu poslati.“ Te četiri pjesme bile su „Bad Blood“, „Out Of The Woods“, „I Know Places“ i „This Love“. Iako je već prije izašao singl „Shake It Off“ koji je poslužio kao najava, nije mi se nešto posebno svidio, a Swift je poznata po tragičnom odabiru takozvanih lead singlova (prisjetimo se samo „ME!“ za album „Lover“…). Nakon što sam tjednima slušala ove četiri pjesme, za rođendan sam dobila cd i tako je počelo beskrajno preslušavanje od prve do zadnje note. „Bad Blood“ mi je bila himna jer se poklapala s mojim raspoloženjem i okruženjem, „Out Of The Woods“ sam religiozno slušala svaki dan tjednima, „Blank Space“ me naučila što je drum loop iako sam ga čula tisuću puta prije ali ga nisam znala definirati, „Wildest Dreams“ nisam izbila iz glave cijelu jesen 2015. godine, stay s „All You Had To Do Was Stay“ mi odzvanja otkad sam ga prvi put čula, a stihovi „This Love“ mi se dan danas počnu vrtjeti po glavi.
Jedna od najupečatljivijih pjesama je već spomenuta „Out Of The Woods“ koja je označila početak suradnje s njezinim dugogodišnjim producentom Jackom Antonoffom. Svoj vrhunac je doživjela na turneji kada ju je Swift amplificirala klimaksom u bridgeu pjesme što je samo potvrdilo da je to jedna od njezinih najvažnijih pjesama u karijeri i trenutak kada je svim cinicima i skepticima pokazala da itekako zna što radi iako već tada nije imala nikakve potrebe za dokazivanjem. Antonoff je producirao zaboravljeni dragulj i jedan od highlightova ploče „I Wish You Would“ za koju je Swift rekla da je prva pjesma koju je napisala laptopu. „This Love“ je najtiši trenutak albuma ali ostaje u zvučnoj koheziji s ostatkom. Najbolje doba dana za slušanje pjesme je noć – is glowing in the dark. Glas joj postaje još nježniji, bubnjevi glasno meki, a stihovi kristalno jasni. “Blank Space” je nastala iz svih naslova i članaka koji su postali okrutniji 2012. i 2013. godine što se dogodi svakoj mladoj djevojci koja je uspješna i pametna pa je “logičan” slijed događaja lov na vještice. “Pjesmu sam napisala kao odgovor medijima koji su me zadnjih nekoliko godina opisivali kao serijsku-psiho djevojku koja konstantno izlazi na spojeve. Njihovi opisi mene kao osobe se jako razlikuju od stvarnosti. Shvatila sam da je ta osoba o kojoj pišu jako zanimljiva i sve to sam iskoristila za stihove.” objasnila je inspiraciju na intimnom koncertu u Grammy muzeju 2015. godine. Pjesma koja je tek nakon tri godine na Reputation turneji dobila verziju koja zaslužuje biti na albumu je “Clean”. Verzija uživo je naglasila svaku ispjevanu riječ i pružila atmosferu i emociju koju takav tekst treba.
Kod Taylor Swift nikad ništa nije slučajno i apsolutno svaki zašto ima svoj zato. Ona je jedna od rijetkih koja skoro nepogrešivo spaja vizualni identitet sa zvukom. Tako je naslov zadnje pjesme „New Romantics“ jedan od homagea desetljeću po kojem je album nazvan. Naime, New Romantics je bio pokret koji je započeo u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 70-ih i prelio se na 80-e godine, a glavna obilježja su bila upečatljiva odjeća i šminka pod utjecajem glam rocka, ponajviše Davida Bowieja za vrijeme Ziggy Stardust ere. Swift prije albuma „Lover“ nije bila politički angažirana niti su njezine pjesme otvoreno otkrivale njezinu političku orijentiranost, ali „1989“ ima nekoliko vješto upakiranih stihova koji su dali naslutiti što se godinama nagađalo. U prvoj pjesmi „Welcome to New York“ Swift pjeva „And you can want who you want, boys and boys and girls and girls“ što se može povezati s pjesmom s „New Romantics“ i stihom „The best people in life are free“.
Iako je „1989“ izašao prije 8 godina i dalje ga slušam i moj je go-to za, svima nam poznate, koncerte po sobi - ima nešto u tom naletu adrenalina i serotina dok skačeš na pjesme koje su ti bile soundtrack osnovne škole i početka srednje. Prvi lockdown mi je samo potvrdio da mu se nakon toliko godina i glazbenih promjena vraćam i svaki put mi zvuči sve interesantnije i novije. Glazba ima moć da u različitim periodima života razjasni događaje, ljude i pojave. Albumi koji u tim periodima dolaze iz slušalica i zvučnika su oni kojima ćemo se uvijek vraćati. Oni pogode žicu koje prije nismo bili svjesni, čujemo stihove koje smo to tada slušali, ali ih nismo čuli. Upravo to razlikuje one albume kojima ćemo se vraćati i onima kojima nećemo jer when you're young, you just run, but you come back to what you need.
