TAYLOR SWIFT SE NAPOKON NAJSLADE SMIJE

„Vježbala sam pjesme ali sam se toliko izludila da sam se slomila i počela plakati. Ne znam mogu li. Ovo toliko želim ali se prestrašim što bi se moglo dogoditi. Smiri se, mogu ja ovo. Mlada sam. Talentirana sam. Vidjet će to u meni.“  je dnevnički zapis Taylor Swift iz 19. svibnja, 2003. godine.

Swift ima dugu i složenu vezu s uspjehom, točnije njezinom vizijom uspjeha. Vrlo često svoju vlastitu vrijednost povezuje s tim koliko je ostali (ne)vole, uvijek se iznova dokazuje. U backstageu prije nastupa na VMAs (Video Music Awards) izgovara na glas da ju nitko u publici ne mrzi, da ne smije imati sleđeno lice, a u to joj mama dovikuje da se samo zabavi. Konstantno mijenjanje persone da drugima bude dovoljno zanimljiva ali ne i previše izazovna metaforički opisuje u „Mirrorball“. Priznaje I've never been a natural / All I do is try, try, try i u isti mah problematizira fragilnu sliku poznatih osoba i potrebu dijela društva da uživa u njihovom slamanju, tj. neuspjehu. U prvih deset minuta Netflixovog dokumentarnog filma „Miss Americana“ prikazana je sekvenca u kojoj prima vijesti da album „reputation“ nije nominiran u niti jednoj velikog kategoriji nagrade Grammy te vidno uznemirena zaključuje da mora napraviti bolji album.

U istom dokumentarcu objašnjava da je album „Lover“ vjerojatno njezina zadnja prilika da bude uspješna po parametrima tradicionalnog uspjeha pop zvijezde i da će raditi sve dok ju društvo bude toleriralo kao uspješnu. U pjesmi „Nothing New“ izravno postavlja pitanje Will you still want me when I'm nothing new? Swift se konstantno priprema na neuspjeh iako se cijelo vrijeme klacka između vlastitog autodestruktivnog preispitivanja i podrugljivog samopouzdanja. Priprema se na najgore, a nada se najboljem. U strofi „Willow“ neočekivano izbaci stih I came back stronger than a 90's trend, a dvije godine nakon u pjesmi „Karma“ jednako samosvjesno ispjevava Ask me why so many fade, but I'm still here.

Od početka The Eras turneje u ožujku ove godine, Swift se čini nezaustavljivom. Potpuna pomutnja je započela već kupovinom karata za prvi dio turneje po Americi. Dogodio se pad Ticketmastera zbog navale fanova na internetsku stranicu, a sve je rezultiralo nereguliranim cijenama karata. Američki Forbes je nedavno objavio da je samo američki dio turneje prikupio 780 milijuna dolara za 56 koncerata, a čekaju je još europski, azijski i australski koncerti. Kada su početkom ljeta puštene karte za Europu, BBC je objavio vodič sa savjetima za kupovinu karata. Na Twitteru su obožavatelji dijelili savjete za najbolja mjesta na stadionima odakle se najbolje može sve vidjeti, što odjenuti i obuti na ovaj show koji traje više od tri sata pa čak i čak kad otići na toalet. Poneki su otkrili da su nosili pelene kako ne bi trebali propustiti niti jednu sekundu. Billy Joel je na svom koncertu u Tampi ovu zaluđenost usporedio s Beatlemaniom. Predsjednici iz raznih zemalja su koristili ogromnu potražnju za koncertima kako bi skupili ponešto jeftinih političkih poena. U Mađarskoj je gradonačelnik Budimpešte na Twitter postavio otvoreno pismo u kojem ju poziva da održi koncert, isto se dogodilo u Kanadi s premijerom Justinom Trudeauom.

Koncerti film „The Eras Tour“ isto ruši sve rekorde u prvom tjednu prikazivanja. U Americi je box office u prvom danu napunio s 39 milijuna dolara, a u tjedan dana čak 92.8 milijuna u 3 855 kinodvorana. Režiser Christopher Nolan je pohvalio način distribucije filma jer Swift nije išla tradicionalnim putem koji podrazumijeva uključenost studija koji obavještavaju kinodvorane prije prikazivanja materijala. Film je napravljen u njezinoj produkcijskog kući „Taylor Swift Production“ što znači da ga je samostalno financirala bez pomoći velikih Hollywoodskih filmskih studija. Također ih je preskočila u dogovaranju s kinodvoranama oko datuma emitiranja filma i samostalno odradila taj korak što ih je uhvatilo nespremne. Filmska studija to rade sa svakim filmom kako bi mogla naći odgovarajući termin da izbjegnu ogromnu konkurenciju i samim tim manju financijsku dobit (npr. dva velika filma o superherojima se ne pojave u istoj sezoni jer neće zaraditi istu količinu novca kao što bi u različitim filmskim sezonama. Jedan se stavi na ljeto, a drugi na jesen). Najbolji dio je što niti ona niti režiser Sam Wrench nisu odradili niti jedan intervju što je dio promocije. Objavila je samo trailer na društvenim mrežama i to je sve. 

Swift se ne nalazi na glazbenoj sceni od jučer i mnogi zaboravljaju da je prvi singl „Tim McGraw“ izdala u lipnju 2006. godine, a debut album nekoliko mjeseci kasnije. Iako je prisutna već gotovo dva desetljeća, ipak se stječe dojam kao da je nedavno kročila na svjetsku pozornicu. Svaki put donese nešto novo kako u glazbenom tako i u poslovnom smislu. Kako to radi je vrijedno dubljeg proučavanja, ali sigurno je da dobar PR pridonosi. Veliki dio njezinih kolega s ovolikim stažom se ne trudi pronaći novi put do ljudi koji slušaju njihovu glazbu i oslanjaju se samo na one koji ju već slušaju. Zaboravljaju ili zanemaruju da još uvijek postoji dio onih koji ne ih sluša i automatski ih izbace iz razmatranja - upravo tu Swift drži sve svoje asove jer ne uzima uspjeh zdravo za gotovo. 

Dva albuma koja je izbacila za vrijeme pandemije, prvo „folklore“ u srpnju pa zatim „evermore“ u prosincu iste godine, su privukli milijune novih ušiju zbog mijenjanja suradnika i tako je načela još jednu skupinu koja prije nije poslušala niti jedan njezin album iako ju je možda znala s radija. Malotko je mogao očekivati da će Swift snimiti dva albuma na kojima će joj Aaron Dessner iz benda The National biti producent, a suradnik na pjesmama Justin Vernon iz Bona Ivera. Kako bi ostala u korak s trendovima na društvenim mrežama i pronašla novi način povezivanja s fanovima i dostizanja novih. Kao dio promocije za „Midnights“ je snimila videa “The Midnights Mayhem With Me” u kojima igra tombolu i tako otkriva nazive pjesama. To nije bio financijski bankrot, a zadovoljilo je sve parametre promocije nadolazećeg albuma – podizanje prašine i skromno otkrivanje sadržaja. Već neko vrijeme glazbena industrija izgleda kao da se Swift natječe sa samom sobom. Postavi novi rekord i onda vlastiti rekord sruši s novim u prodajama ploča, najslušanijoj glazbenici na Spotifyu, dolaznosti na koncerte, slušanosti pjesama.

Ona je pametna, talentirana, uspješna žena - ima sve predispozicije da je svijet mrzi. Ipak, čini se da joj se polako počinju prepisivati davno zarađene i opravdane zasluge. Swift može polako privoditi kraju svoju borbu konstantnog dokazivanja jer svijet shvaća da živimo u vremenu kada možemo svjedočiti ženi koja iznova transformira cijelu industriju zabave i to čini dostojanstveno. Tko se zadnji smije, najslađe se smije!

Previous
Previous

ALBUMI KOJI SU ME OBILJEZILI. VOL. 2

Next
Next

DUDU TASSA: BARSUNASTA GLAZBENA REVOLUCIJA BLISKOG ISTOKA