PLAYLISTE KAO NOVI NACIN KONZUMIRANJA GLAZBE
Primjer playlista na streaming platformi iTunes
Htjeli ne htjeli to priznati, slušanje albuma u cijelosti postaje rijetkost. Bez obzira na to što se o propasti albuma diskutira skoro zadnjih tridesetak godina, nije postao stvar prošlosti ali se i dalje drži za tanku nit.
Prije otprilike pola stoljeća, album je bio svetinja. Tadašnji teenageri bi religiozno posjećivali trgovine s pločama u potrazi za baš tom pločom koja se spuštanjem igle slušala od prve do zadnje udubine. Nekoliko desetljeća kasnije, djeca tih teenagera su sjedila pored radija čekajući da voditelj na radiju pusti hit pjesmu koju će nasnimiti na kazetu, u nadi da ju neće prekinuti vremenska prognoza ili reklame, i slušati ju na kazeti dok se ne izliže.
Danas, kultura konzumiranja glazbe je otišla u smjeru slušanja playlista. Za to postoji više razloga koji se međusobno isprepleću. Ljudi nemaju vremena za slušanje albuma od početka do kraja koji u prosjeku traju oko 45 minuta. Taj problem je počeo klijati upravo u 90-ima i nekontrolirano raste do danas. Priuštiti si skoro sat vremena aktivnog slušanja glazbe u današnje doba kad je vrijeme najvrjednija valuta, zvuči kao potpuna ludost. Nadalje, publika je sve više priviknuta na kratki format počevši od Tik Tok videa i Instagram reelsa koji često jednu ili više tema upakiraju u manje od minute. Tako se provode sati gledanja sadržaja kojem nedostaje dubine i konstantno se osjeća potreba za adrenalinom koji se stvara primanjem velike količine informacija u malo vremena. Osim što nam vrijeme doslovno klizi iz ruku, attention spam je sve kraći i sve je više publike koja ne može skoncentrirano poslušati tri pjesme bez da scrolla po mobitelu. I sad, kako je realno da se od takve publike očekuje slušanje albuma u cijelosti, od prve do zadnje pjesme. To podrazumijeva aktivno slušanje, a ne pasivno dok paranoično provjeravamo dolaznu poštu maila ili Twitter da vidimo prema kome je Kanye West bas danas odlučio usmjeriti svoje frustracije.
Primjer playlista na streaming platformi Spotify
Spotify i iTunes su dvije najkorištenije platforme za slušanje glazbe. Broje milijuna pretplatnika i nude nepregledni katalog glazbe svih žanrova. Obe platforme svakodnevno kreiraju playliste na koje se većinom svakog dana dodaje nova glazba. Nude playliste za doslovno sve, od „Cloudy day“ do „Hanging with friends“ i znaju trajati satima. Lista „Chill Hits“ na Spotifyu traje više od 6 sati i sadrži čak 130 pjesama! Ipak, švedski Spotify je najpoznatiji po playlisti „New Music Friday“ koja se ažurira svakog petka s najnovijih hitovima. Apple-ov iTunes ima svoju inačicu koja je zove „New Music Daily“.
Playliste ne moraju biti loše, al su često potpuno nemaštovite i promašene. Zbog tog se tako konzumiraju. Većini odgovaraju jer se ne treba puno mozgati, već odabrati samo jedna u moru i glazba samo krene svirati. Dobra strana je što se slušatelj može upoznati s nekim novim umjetnikom ili umjetnicom. Obe streaming platforme znaju ubaciti indie umjetnike koji ne dobivaju previše pažnje što im omogućava da dosegnu publike koje do tada nisu bile upoznate s njihovim radom. Ipak, većinom se slušaju tako da glazba dođe kao pozadinski šum, čisto da se ubije mrtva tišina. Slušatelj ne obraća pažnju na ono što čuje nego mu je samo bitno da nešto svira, a što svira je manje bitno. Ne zna o čemu se radi u pjesmi, tko ju pjeva, koji su stihovi i u većini slučajeva ga to niti ne zanima. Uostalom, koja je svrha „Chill Hits“ playliste koja traje više od 6 sati osim da nenametljivo popuni tišinu u nekom organic/vegan/gluten free brunch baru? Vrlo je upitno kako netko može biti chill dok se s te liste vrti pjesama „Matilda“ u kojoj Harry Styles pjeva you can throw a party full of everyone you know and not invite your family 'cause they never showed you love. You don't have to be sorry for leaving and growing up. Upravo tu leži jedan od najvećih problema – površne su i sastavljene su tako da na glazbu gledaju jednodimenzionalno. Samo zato što „Matilda“ ima „mirniji“ instrumental koji nema glam rock gitarski riff i zvuk velikih bubnjeva, ne znači da je chill.
Mogu biti odlične ali je potrebno da ispunu neke od uvjeta - da nisu duge i da postoji razlog zašto su kreirane. Nitko ne može skoncentrirano slušati glazbu 3-4 sata tako da je potpuno bespotrebno sastavljati nepregledne playliste. Također, treba postojati određena motivacija zašto su baš te pjesme stavljene na skup - je li to možda zbog sličnih tema koje pjesme obrađuju ili sličnog raspoloženja, atmosfere i ritma. Mogu biti izrazito kreativne, zanimljive, emocionalno pogođene i služiti kao cijeli koncept.
Da bi se to postiglo, potrebno je zaista čuti, upijati, osjetiti glazbu, a ne ju samo slušati.
