“MIDNIGHTS” JE MOZAIK SVIH LABIRINATA TAYLOR SWIFT
Taylor Swift nas je prije skoro dva mjeseca pozvala da se nađemo s njom u ponoć kada sva čarolija nestaje i kada smo prisiljeni suočiti sa svim svojim strahovima, demonima, nesigurnostima - sa svim zbog čega u sitne noćne sate buljimo u zid u nadi da će nam dati neki znak dok bespomočno u labirintu misli tražimo barem tračak nade za odgovorima.
U petak je Swift izdala deseti studijski album “Midnights” da bi samo nakon tri sata izdala “3am edition” s dodatnih sedam pjesama. Na kraju, predstavila se s ni više ni manje nego 20 novih pjesama što ukupno čini 69 minuta glazbe. Album je najavila krajem kolovoza na dodjeli American Music Awards i otad je na sebi svojstven način promovirala album; pun takozvanih easter eggsa. Na TikToku i Instagramu je svakih nekoliko dana pomoću vintage tombola mašine izvlačila kuglice s brojevima i tako otkrivala tracklistu albuma što je nazvala “Midnights Mayhem With Me”. Objavljivala je kratka objašnjenja za pjesme “Lavander Haze”, “Anti Hero” i “Snow On The Beach”, pokazivala različite verzije vinila i čak napravila video u kojem je predstavljen cijeli raspored događanja po danima za cijeli tjedan od dana izdavanja albuma.
“Midnights” predstavlja mozaik svih prethodnih albuma. U prvom predstavljanju albuma je napisala da se ploča sastoji od 13 pjesama o pričama koje su se vukle kroz njezin život. Iako je naglasila da su sve pjesme potpuno novi materijal, teme pjesama su iz različitih perioda njezinog života. Kako i njezini albumi predstavljaju različite periode života, tako i svaki album ima svoj prepoznatljivi zvuk i obilježja. Sasvim je logično da je „ukrala“ poneki komadić iz svakog albuma i stavila ga na “Midnights” koji tvori patchwork. Da ne bude zabune, “Midnights” ne zvuči slično niti jednom studijskom albumu, ali ipak su neke stvari vrlo vješto ukomponirane. Tanka nit koja povezuje sve pjesme s ostalim albumima postaje zapetljanija i kreće se u sve neočekivanijem smjeru. Ako je slušatelj opremljen s dobrim slušalicama i memorijom mozga da zna svaki stih, onda će vrlo brzo shvatiti koji događaj pripada kojem razdoblju, tj. albumu.
Swift nikada na niti jednom albumu nije bila ovoliko iskrena i ranjiva u stihovima. Opisuje kako je izgubljena u labirintu svojih misli, da ako plan propadne ima i plan za propast, ruši mostove i da stari ali ne postaje zrelija. I prije je na „Loveru“ u „The Archeru“ priznala: I hate my reflection for years and years da bi u novoj pjesmu Anti-Hero to produbila sa stihom I'll stare directly at the sun but never in the mirror U kratkom Instagram videu je rekla da je “Anti-Hero” prva pjesma u kojoj je najdetaljnije opisala svoje nesigurnosti i „vodič za sve stvari koje mrzi kod sebe“.
Ne liši se potpuno ogoliti na „Sweet Nothing“ koju krasi predivni topli zvuk Wurlitzera dok pjeva And the voice that implore „You should be doing more“. To you I can admit that I am just too soft for all of it. Ti glasovi se mogu odnositi na ljude oko nje ali i na samu Swift koja objašnjava: I should not be left to my own devices. They come with prices and vices. I end up in crisis. U „Sweet Nothing“ je napokon pronašla osobu koja ne razmišlja o njezinoj reputaciji i koja ju dočeka pjevušeći u kuhinji što kasnije rezultira nekim od najboljih balada u njezinom opusu – „exile“ s Bon Iverom na ploči „folklore“ te „tolerate it“ i „evermore“ s istoimenog albuma. Na „peace“ se pitala hoće li biti dovoljno sve što svom ljubavniku može pružiti ako nema mir jer će uvijek biti nevrijeme dok je s njom, dok je na „The Great War“ prisegnula da neće plakati ako prežive rat.
Nemoguće je ne opaziti da „Bigger Than The Whole Sky“ počinje skoro istom melodijom glasa kao refren na „Sad, Beautiful, Tragic“ i da „Midnight Rain“ ima u komadić „Call It What You Want“ u instrumentalu. Pjesmu s “3am edition” „High Infidelity“ itekako obilježava produkcija Aarona Dessnera koja se očituje u suptilnoj napetosti i gustoći zvuka što se može čuti nevjerojatnoj „marjorie“. Najviše otisaka albuma „evermore“ se čuje na duetu s Lanom Del Rey „Snow On The Beach“ u aranžmanu za violinu, atmosferi pjesme i u stihovima u kojima povezuje te dvije pjesme: I saw fleeks of what could've been lights but it might just have been you s „evermore“ u kojoj pjeva in the cracks of light I dreamed of you. Na petoj pjesmi „You're On Your Own Kid“ , koja je inače poznata po tome da je najranjivija na albumu, bubnjevi zvuče kao hommage „1989“ na kojem su Swift i Antonoff prvi put surađivali. Još jedno njezino obilježje je da ima opsesiju opisivanja istih situacija iz različitih kutova. „Bejeweled“ i „mirrorball“ su iste osobe u drugačijem mentalnom stanju: prva je divlji alter ego uplašene „mirrorball“ koja se trudi napraviti sve da se uklopi i da je primijete te na kraju priznaje da nikad nije bila svoja nego samo pokušava što „Bejeweled“ tako besprijekorno radi kad je u raspoloženju za dancing all night.
“Midnights” je osoba koja je svoje djevojaštvo s 19 godina pružila krivoj osobi. Osoba koja je dvije godine nakon postala malo starija ali je i dalje u isto vrijeme sretna, slobodna, zbunjena i usamljena. Slomljenog srca je zonu komfora Nashvillea zamijenila elektricitetom i blještavilom New Yorka i uživala u zabavama i novostečenim prijateljima ali se zapetljala u mrežu varalica i pohlepnika. Nakon apokalipse tog ljeta 2016. je odlučila nestati i dati jasno do znanja da će se vratiti snažnija nego ikada i naučila da joj srce može ostati lomljivo, ali ga nikad ne smije ista osoba slomiti dvaput. Kad je pronašla ljubav, poželjela je plesati na suncu po šarenim livadama i nositi cvijeće u kosi. S njim je zatvorena u brvnari duboko u šumi pisala pjesme i raspetljavala klupko svih događaja koji su je vodili do njega u dive baru u New Yorku.
Ali, “Midnights” je prelistavanje stranica dnevnika koje su ispunjene paranojama, srećom, anksioznošću, željom za osvetom, preispitivanjem i na kraju onim najvažnijim - istinskom ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat.
