LJUBAVNO PISMO BALKANU
Teke mortadele s maslinama i sira u hrskavom francuzu za doručak. Macchiato i croissant da te ne uvati debuleca prije ručka na sunčanom štekatu. Maništra na pomidore i pohano meso za ručak. Popodne turska kava iz džezve Emo Celje. Burek i tople krafne nakon izlaska. Ovo je Balkan – sjecište kultura istoka i zapada.
„Balkan je mjesto gdje u jednoj pekari možete kupiti i burek i croissant.“ je rečenica koju je jedan profesor izgovorio na predavanju. Ta rečenica je eksplodirala u mojoj glavi i dala mi materijala za razmišljanje. U bilo kojem drugom gradu na Zapadu, po ova dva pekarska proizvoda se treba otići u dvije odvojene prodavaonice. Razmišljajući o toj rečenici i predavanju, sve više sam počela razmišljati o Balkanu kao kulturološki bogatom mjestu, a ne samo izuzetno politički i društveno prodrmanom. Neću se previše doticati političkog aspekta područja iako će to u nekim segmentima biti neminovno.
Rečenica me najviša potakla na razmišljanje da balkanske zemlje ne vole biti dio Balkana– tako balkanski! Prirodno dolazim do vječnog pitanja: Je li Hrvatska dio Balkana? Odgovor na to pitanje varira od osobe kojoj se postavi. Da se dodatno zakomplicira pitanje, dodaje se „Zapadni“ kao da se želi barem malo uteći tom zaostalom brdovitom Balkanu. Prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, većina građana Hrvatske smatra da pripadamo Mediteranu, zatim Balkanu i na trećem mjestu se nalazi Srednja Europa. Izgleda da je taj Balkan Hrvatima trn u oku. Riječ je isprva označavala planinski niz što znači da je imala samo geografsku odrednicu da bi stoljećima nakon postala simbolom odbacivanja ideološke prtljage koju danas vuku više-manje sve balkanske zemlje. Zbog povijesti i svih država koje su se razmjenjivale, zaboravilo se da je Balkan jedinstveno kulturološko područje vrijedno dubljeg proučavanja.
Započet ću s pričom. Nekoliko tjedana prije spomenutog predavanja sam prvi put poslušala album „Junun“ koji je spoj istočne i zapadne glazbe, s naglaskom na indijskoj. Poslušala sam pjesmu „Chala Vahi Des“ i začudilo me i šokiralo što mi nije zvučala daleko i nepoznato. Da potvrdim svoja razmišljanja, pjesmu sam sutradan poslala mami koja se složila. Tim više, željela sam shvatiti što se glazbeno događa da mi zvuči toliko blisko. Kada sam krenula čitati o indijskoj glazbi, glazbenicima na albumu, sve je počelo sjedati na svoje mjesto te sam shvatila zašto mi je poznata. Olakotna okolnost je bila što sam prije slušanja cijelog albuma pogledala istoimeni film režisera Paula Thomasa Andersona. Ovim kratkim filmom je uhvatio proces stvaranja albuma na utvrdi Mehrangarh iz 15. stoljeća u gradu Jodhpur u sjevernoindijskoj državi Rajasthan. Osim što film nepretenciozno prikazuje snimanje glazbe kroz jednostavne kadrove, oslikava atmosferu što nesvakidašnji zvuk čini razumljivijim.
„Junun“ je prvo neophodno razlomiti zbog složenosti pozadine glazbenika. Uvjetno rečeno, sastavljen je od tri dijela: izraelskog glazbenika Shye Ben-Tzura koji od mladosti živi u Indiji, skupine glazbenika pod imenom The Rajasthan Express i glazbenika Jonnyja Greenwooda. Na „Jununu“ se čuju tri jezika - hindi, hebrejski i urdu jezik. Kako je Indija širok pojam, potrebno je specificirati da se radi o sjevernoindijskoj glazbi koja je „takozvana gypsy glazba“ kako ju je Greenwood opisao. Nadalje, The Rajasthan Express je srce zvuka albuma i najsloženiji dio. Čine ga muslimanski Romi, Qawwali pjevači i šesteročlana puhačka sekcija koja svira na paradama i vjenčanjima. Qawwali je sufističko pobožno pjevanje. Inače, sufizam je mističko učenje o islamu, a oni koji ga podučavaju se zovu sufisti ili derviši.
Dok sam preslušavala „Junun“, čitala i razmišljala, kockice su mi se posložile kao u Tetrisu. Polako sam počela povezivati niti i shvatila da sam rođena na Balkanu gdje mi je gotovo sve na neki način poznato. Različite države koje su vladale na ovom području su ostavile svoj trag u kulturi života svakodnevnog čovjeka što je vidljivo dan danas. Slavonski čobanac se nije stovio od nikud kao što sigurno Hrvati nisu izmislili sarme da ih mogu spremati za Božić (side note: jelo Osmanlija za kršćanski blagdan).
Sigurno ovo neće biti slučaj sa svima, ali sam odrasla u kući u kojoj ništa nije bilo zabranjeno, nikog se nije mrzilo pa tako nije bilo niti zabranjene glazbe. U kući se mogla čuti i Laura Pausini i Magazin i Mozart (brat i ja smo ovaj izbor bojkotirali) i neki mix tehno glazbe kojeg je starija sestra složila na sprženom CD-u. Zbog ovog mi je u uhu talijanska šansona zahvaljujući Arsenu Dediću i mom rodnom gradu, ali su mi poznat sevdah i romska glazba. Poznate su mi melodije i ritmovi Esme Redžepove koja nosi titulu kraljice romske glazbe i u srednjoj školi sam čitala „Derviš i smrt“ Meše Selimovića. Upoznata sam s lirskim iznošenjem stihova u pjesmama i načinom pjevanja koji dolazi s Istoka. Sve to ne bi bilo tako da nisam odrasla na području gdje se miješaju mnogobrojne kulture i da im nisam bila direktno i indirektno izložena kroz proces socijalizacije.
Iz svega napisanog, da se zaključiti moj odgovor na pitanje „Je li Hrvatska dio Balkana?“ i jasno odgovaram da jest. Treba li se toga sramiti i uporno bježati? Nipošto. Nakon desetljeća povijesti, kao da većina želi izbrisati taj nesretni Balkan iz identiteta. Države koje imaju problema s tumačenjem i suočavanjem s vlastitom povijesti su patološki opsjednute “čišćenjem” vlastitog identiteta i tu svakako spada Hravtska. Na kraju se ne shvaća isprepletanje kulture zbog koje dobar dio nas ujutro pije macchiato, a popodne tursku kavu bez da smo rođeni u višemilijunskom kozmopolitskom gradu.
*napomena: u pripremi za pisanje teksta naišla sam na članak “HRVATSKA KAO ZAPADNI BALKAN – GEOGRAFSKA STVARNOST ILI NAMETNUTI IDENTITET?” autorice Mirele Slukan Altić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb koji mi je bio od velike pomoći u boljem razumijevanju problematike. Naravno za kraj, hvala profesoru koji je pokrenuo lavinu misli i prihvatio ih!
OSTALA VIDEA VRIJEDNA PAŽNJE
Shye Ben-Tzur u videu iznad pobliže objašnjava strukturu indijske glazbe pa je korisno i zanimljivo za poslušati.
