IT’S RECORD STORE DAY!

Record Store Day (RSD) je ovu subotu, 22. travnja i obično se obilježava svake treće subote u travnju. Radi se o tome da se taj jedan dan posvećuje više pažnje glazbi u svakom mogućem pogledu i svim ljudima koji sudjeluju u lancu - od proizvodnje do prodaje. Dan je poseban jer se održavaju  koncerti u trgovinama, a nerijetko se dogodi da ih glazbenici posjećuju. Počeo se održavati 2008. godine iz želje da više od tisuću neovisnih trgovina u Americi i po svijetu slave i šire kulturu vinila. „Ovo je dan za ljude koji čine svijet trgovina – osoblje, kupci i umjetnici – da se okupe i slave posebnu kulturu i ulogu vinila u njihovim zajednicama“, stoji na službenoj stranici RSD-a.

Popularan je među ljubiteljima ploča jer se izdaju posebna izdanja koja dolaze u limitiranim količinama i mijenja se svake godine. Tako ploču koja je bila dio RSD-a ove godine, vrlo vjerojatno nećete biti u mogućnosti kupiti bilo koji drugi dan ili sljedeći RDS. Ovim pametnim marketinškim pristupom još više porastao interes za događaj jer je stvar prestiža imati ploču koja se prodaje u ograničenoj količini samo jedan dan u godini. Također, svaka godina ima ambasadora, a tu tradiciju je započeo Jesse Hughes iz benda „Eagles of Death Metal“ 2009. godine. Za ovogodišnje ambasadore su odabrani Jason Isbell and Amanda Shires.

Već godinama skupljam vinile i uvijek dodajem nove želje na popis. U Gundulićevoj me se može naći vrlo često, pa ću u nastavku podijeliti tri zadnja vinila koja sam kupila i nekoliko onih koji su sljedeći na redu.

„Pink Moon“ Nick Drake

Ono što ne radim često je da kupim vinil bez da ga prije poslušam. Ovaj put sam to napravila jer sam za Nicka Drakea čula od osobe u koju imam „glazbenog povjerenja“ pa se nisam previše opterećivala. Ušla u trgovinu i pomalo skeptično upitala imaju li što njegovo na ploči jer je relativno nepoznat, a izbacio je tek tri albuma koji za njegova života nisu bili komercijalni uspjeh. Jedina pjesma koju sam prije kupovine poslušala je „River Man“ ali se ona ne nalazi na ovoj ploči već na „Five Leaves Left“. Došla sam kući, otvorila omot, položila ploču na gramofon, spustila iglu i poslušala ju dva puta za redom. Kod Drakea me privukao njegov glas koji je nevjerojatno mil i ogoljen u izričaju. „Pink Moon“ je doživio boom kada je Volkswagen naslovnu pjesmu upotrijebio u reklami iz 1999. godine.

„Tusk“ Fleetwood Mac

Trebalo mi je dosta vremena dok nisam u cijelosti poslušala „Tusk“ jer je dug. Čitajući članke saznala sam da nema homogenost „Rumorsa“ što je razumljivo zbog dužine. Kad sam ga napokon poslušala, odlučila sam kupiti vinil jer ima nešto u tom albumu što me nevjerojatno privlači – valjda ta drama Fleetwood Maca koja je u svojoj kaotičnosti jako smiješna. Osim očiglednog, ono što mi se sviđa kod „Tuska“ je omot koji gotovo ništa ne otkriva o sadržaju. Da sam vinil kupovala bez ikakvog prijašnjeg znanja, ne bi uopće mogla pogoditi žanr, a vrlo vjerojatno ne bi mogla odrediti što je naziv grupe, a što albuma. Trenutni favorit mi je pjesma „Over & Over“ koja je netipični opener albuma i zbog tog ostavlja dosta mjesta svemu što će se događati, a događat će se puno svega kako i priliči Fleetwood Macu.

„I Might Be Wrong: Live Recordings“ Radiohead

Ovu ploču sam vidjela kada sam išla kupiti jednu drugu i odlučila sam ju preskočiti. Cijelo vrijeme mi se vrtila po glavi i trebalo mi je čak četiri dana da se vratim. Volim live verzije njihovih pjesama i zabavlja me slušati razlike između tih i studio verzija. Taj hobi je pogotovo zanimljiv ako je to Radiohead. Različite verzije pjesama slušam u različitim raspoloženjima pa mi se jednom sluša Bonnaroo 2006 „Videotape“, a jednom studio verzija. Na ovoj ploči se nalaze verzije pjesama „Like Spinning Plates“ i „True Love Waits“ koje su mi posebno drage, ali i neke od mojih najdražih pjesama iz njihove diskografije poput „Morning Bell“ i „The National Anthem“. Album čine pjesme s albuma „Kid A“ i „Amnesiac“ uz izuzetak „True Love Waits“ koja je kasnije izdana na „A Moon Shaped Pool“ u potpuno drugačijem aranžmanu.

 Sto je sljedeCe? 

Vinil koji ću sigurno kupiti i ići trčeći po njega je „folklore: the long pond studio sessions“ Taylor Swift. Isprva sam mislila da ga hrvatske trgovine uopće neće dobiti jer je prošle godine stanje s RSD verzijama bilo sramotno. Nekoliko dana prije sam otišla pitati i umalo sam se onesvijestila kada mi je trgovac rekao da će imati ovu limitiranu verziju. Sljedećih nekoliko ploča koje hvatam gdje god i kad god stignem su „Scott Walker 3“, „the record“ benda boygenius, „In Rainbows“ Radioheada. 

Ovdje možete pogledati koje trgovine u Hrvatskoj su dio RSD-a i sutra bacit oko što se nudi prije jutarnje subotnje kave na špici. 

Update 22. ožujka: did it!!!