JE LI POTREBAN APPLE MUSIC CLASSICAL?
Apple Music je napokon 28. ožujka pokrenuo posebnu streaming platformu za klasičnu glazbu, Apple Music Classical. Cinici će se podsmjehnuti, skeptici namrštiti. Brojevi koji ipak ne zrcale kristalno jasno stanje ali daju obrise će im se naceriti u lice.
O novoj aplikaciji su počele kružiti priče otkad je Apple Music kupio Primephonic 30. kolovoza 2021. godine. Primephonic je bila nizozmesko-američka streaming platforma koja je sadržavala isključivo klasičnu glazbu. Bila je poznata po svojoj tražilici koja je nudila do osam kriterija: od perioda, do dirigenta, a ne samo skladatelja ili naziv skladbe. Takav način pretraživanja i prezentiranja klasične glazbe je bio bolje organiziran od bilo koje druge mainstream streaming platforme. Apple Music je odlučio investirati novac i stvoriti posebnu mobilnu aplikaciju koja će nuditi samo klasičnu glazbu i tim je Primephonic 7. rujna prije dvije godine prestao s radom.
Svatko tko je barem jednom tražio neku skladbu ili skladatelja na iTunesu, vrlo dobro je upoznat s neorganiziranošću aplikacije po pitanju ovog žanra glazbe. Npr. za Mahlerovu Petu simfoniju bi iskočilo previše verzija različitih orkestara iz različitih godina bez ikakve sistematizacije. Sve bi se pomiješano i, jednostavno rečeno, od šume se nije vidjelo stablo. Ne treba još spominjati da se takve simfonije sastoje od više stavaka u različitom tempu (npr. Rondo-Finale. Allegro) što dodatno komplicira već dovoljno zamršenu tražilicu.
Apple Music Classical je zaista kvalitetno napravljena aplikacija izuzev nekih zanemarivih nedosljednosti poput one da su biografije nekih osoba napisane kao miks natuknica s tekstom, a neke samo kao tekst s punim rečenicama. Takvi propusti su nebitni kada se usporedi s kvalitetnom organizacijom glazbe i tražilicom za što je u velikoj mjeri zaslužano nasljeđe Primephonica. Kada se stisne na browse, otvore se tri kategorije: catalogue, playlists i instruments koje nude još mnoštvo kategorija. Ima ih dovoljno toliko da se korisnik ne osjeća ograničenim, a niti prepušten samom sebi kao što je bilo slučaj prije. Na naslovnoj stranici se mogu naći playliste s preciznim ugođajem koje su složili umjetnici– među njima se našao violončelist Stjepan Hauser sa svojom romantičnom playlistom. Tim je napravljen kratki uvod u izbor što uvelike smiruje prvo-nastalu osupnutost količinom sadržaja. Još jedna novost je da se stiskanjem na ikonicu i (information), koja se nalazi odmah ispod trake za podešavanje glasnoće, dobiva još informacija poput toga tko je dirigent, koji orkestar izvodi djelo, iz koje godine datira izvedba i slično.
Zasigurno postoje nedostaci koje će primijetiti okorjeli slušatelji klasične glazbe, ali za nekog tko je početnik ili nije toliko involviran, aplikacija je i više nego solidna. Ono što je vjerojatno najveća prednost Apple Music Classical je što se ne plača dodatno te ako korisnik već plača pretplatu za iTunes, samo je potrebno instalirati odvojenu aplikaciju koja je odmah spremna za korištenje.
Činjenica da je Apple Music odlučio pokrenuti odvojenu platformu je tek na prvu neočekivana. Ipak, statistike iz 2022. godine pokazuju da se klasična glazba itekako sluša. Brojevi su u porastu, a koncerti su posjećeniji nego prije tri godine. Stječe se dojam da postoji nekakav prešutni ugovor među ljudima koji nalaže da niti pod razno ne spominju da slušaju klasičnu glazbu u automobilima do posla, u slušalicama u šetnji, za vrijeme spremanja kuće ili kuhanja ručka. Gotovo kao da je sramotno reći da ti se duša otvori dok svira Dvořákova „Silent Woods“ (češki: „Klid“). Za ovoliki financijski pothvat potrebna je statistika koja bi pokazala da je projekt isplativ jer je Apple Music Classical proizvod na tržištu koje funkcionira na dobro znanom zakonu ponude i potražnje.
Prema rezultatima u godišnjem istraživanju „Klasična klasična glazba 2022.“ iz siječnja, koje je provela web stranica Bachtrack, uspoređena je prredpandemijska 2019. godina s prošlom. Bachtrack je pokrenut 2008. godine i uglavnom se bavi prenošenjem informacija o koncertima i prijenosima uživo, ali uz to pišu recenzije i rade intervjue. Iščitavajući bilo koje rezultate, pa tako i ove, treba imati na umu da niti jedno istraživanje nije u stanu prikazati realno stanje nego nudi dojam. Istraživanje je pokazalo da se 2022. godine održalo više od 14 tisuća koncerta, 9 177 opera i skoro 4 tisuće plesnih nastupa u zemljama u kojima je provedeno. Austrija je doživjela najveći skok u koncertima na kojima je izvođena klasična glazba 20. stoljeća – s 23,2 posto u 2019. na čak 31,8 u prošloj što čini skok od 8 i pol posto. Iza nje slijedi Švedska s porastom od 6,7, a preko bare su brojevi porasli za tek 1 posto. Od svih navedenih, zemlja u kojoj je zabilježen najmanji porast je Nizozemska, tek 0,4.
Dijametralno je suprotna situacija u posljednje spomenutoj zemlji što se tiče suvremene klasične glazbe na koncertima. Od svih zemalja u kojima je provedeno istraživanje, Nizozemska ima rast s 7,8 posto u 2019. na 12,3 u 2022. godini. Slijede ju Španjolska sa 3,4 i Švicarska s porastom od 2,6 posto. U Americi je porast odlaska na koncerte suvremene klasične glazbe skočio za 3,7 posto što čini više nego duplo od odlaska na koncerte glazbe 20. stoljeća. U ovoj kategoriji, najmanji porast je u Francuskoj od 0,6 posto.
Kad gigant kao Apple Music odluči napraviti odvojenu aplikaciju za klasičnu glazbu onda se iza toga nalaze jasni razlozi i argumenti. Klasičnoj glazbi ide u korist što ju je Apple Music stavio u fokus i tako je nastoji približiti masama što god o tome mislili oni koji smatraju da ona ne bi trebala biti namijenjena široj skupini ljudi. Ono što slijedi za vidjeti je kako će se aplikacija osvježavati, koje preinake čekaju korisnike i hoće li ostale streaming platforme početi oponašati potez Apple Musica ili će ga zaobići. Ono najvažnije što budućnost donosi je kako će aplikacija koja svakako nije niche utjecati na streamanje klasične glazbe.
I za kraj, je li potreban Apple Music Classical? Itekako!
