IZ LONDONA S LJUBAVLJU
Bio je to neuobičajeno topao i sunčan lipanjski dan u Londonu. Dok sam se spuštala iz svog hotela u istočnom Londonu na jutarnju kavu, po hodnicima sam vidjela djevojke s torbama i majicama na kojima je pastelnim bojama pisalo „Love On Tour“ obuvene u kaubojske čizme. Tu i tamo bi nagazila na šarena perja koja su pala s pernatih ukrasa koji su ukrašavali njihove vratove. Sve je upućivalo na to da su jučer bile na koncertu Harryja Stylesa na Webmley stadionu, a mene je podsjećalo da se moj bliži. Vlak u podzemnoj do stadiona je bio pun haljina s malim trešnjama, špangica na lubenice, šljokica po očima i obrazima. Vrlo vjerojatno je svaki odjevni predmet koji na sebi ima trešnje ili lubenicu ili je u tom obliku bio rasprodan. S druge strane, ja sam na sebi imala obične tamne jeans hlače, crnu lanenu košulju bez rukava i bijele patike –izgledala sam kao da sam zalutala na party koji ima strikino određeni dress code.
Harry Styles je u sklopu svoje turneje „Love On Tour 2023“ rezervirao čak četiri večeri na londonskom Wembleyju koji prima oko devedeset tisuća ljudi. Styles takoreći nije skoro tri godine sišao s pozornice. Turneje za drugi album „Fine Line“ i posljednji „Harry's House“ su se spojile zbog odgode koncerata radi pandemije. Dok je prošle godine bio na turneji za „Fine Line“, nastupio je na američkom festivalu Coachella, najavio je novi treći album „Harry's House“ i u međuvremenu ga izbacio. Prvi singl „As It Was“ je natuknuo temu koja će se protezati čitavim albumom, a to je pitanje pripadnosti - gdje se osjećamo kao da smo kod kuće i je li osjećaj doma pružaju četiri zida ili netko i nešto drugo. Styles je rekao da je pjesma o „metamorfozi, gubljenju i traženju sebe i prihvaćanju činjenice da te život pogodi u različitim razdobljima, a ne kad to očekuješ“, rekao je za NPR. Dodatno je objasnio da je to predivno ali je komplicirano emocionalno putovanje. Pjesma je tipičan primjer pjesme koja odlično zvuči na plesnom podiju, a stihovi su čista suprotnost ilitiga numera za plesanje dok suze padaju niz obraze. Bez obzira na to što se „Harry's House“ može opisati kao happy record, Styles je uspio spojiti dvojaku prirodu života – u izrazito tmurnim periodima mogu se naći bljeskovi svjetla i obrnuto, a vrlo često se događaju u isto vrijeme.
Nekoliko minuta nakon dvadeset i trideset izletio je na pozornicu s “Daylight” u ljubičastom šljokičastom kombinezonu s crnim srcima i neizbježnim Adidas x Gucci gazellicama. Stadionom se zaorio vrisak publike dok se spuštalo jako sunce nad Londonom. Nakon “Daylight” je uslijedila “Golden” koja je samo pojačala već ogromnu dozu adrenalina. Jedno je sigurno, a to je da ovaj dvadesetdevetogodišnjak obožava pričati. Kad se sve zbroji i oduzme, pričao je barem dvadeset minuta koncerta, mrmljao sebi u bradu, komunicirao s publikom, smijao se svojim provalama. Već tradicionalno, jednom momku je pomogao da „izađe“ tj. da napokon otkrije svoju seksualnu orijentaciju i trudnici je otkrio spol bebe (It's a boy!). Dok ga se gleda kako u trenutku otrči s jedne strane pozornice na drugu i vuče kordu mikrofona za sobom, vidljivo je da uživa u tome što radi. Nakon službenog kraja, vratio se i počastio nas s dodatne četiri pjesme među kojima se našla neizdana „Medicine“ koja je svoju premijeru imala na prvoj turneji 2018. godine i od tada je fan favourite. Druga polovica setliste od pjesme “Cinema” do zadnje prije encorea „Fine Line“ je bila energičnija od prve i publika se puno više opustila da bi na kraju sve eksplodiralo sa zadnje dvije – “As It Was” i “Kiwi” s debut albuma.
Harry Styles je showman i to mu nitko ne može osporiti. Ne radi glazbenu revoluciju u smislu otkrivanja novih tehnika snimanja eksperimentiranjem u glazbenom studiju, ali zato je kadar dotaknuti svaku dušu od devedeset tisuća ljudi na stadionu. To ne polazi mnogima za rukom bez obzira na to što su u studiju mastermindovi. Neki glazbenici na turneju gledaju kao na nusproizvod i neizostavni dio glazbenog posla jer im prodaja koncertnih karata i mercha puni kasicu za provedene dane u studiju. Kod Stylesa je vidljivo da su koncerti ono što njega tjera da nastavi. Itekako je svjestan što publika želi i zna kako će joj to pružiti, a da ne prelazi vlastite granice ugode. Bilo bi nepošteno ne spomenuti njegov šesteročlani bend kojeg čine Mitch Rowland na akustičnoj i električnoj gitari i nevjerojatna Sarah Jones na bubnjevima koji su s njim od prve turneje. Za bas gitarom se smjestila Elin Sandberg, Pauli Lovejoy je na perkusiji, a na klavijaturama su Ny Oh i Nili Adeleye. Više puta ih je pojedinačno predstavio što itekako zaslužuju i stalno je s njima bio u interakciji, pogotovo s Lovejoyom s kojim je plesao kao da nema sutra.
Ono što je specifično oko ovog koncerta su ljudi. Prije pet godina u ožujku sam bila na njegovoj prvoj turneji u Munichu u Olympia Hallu i koncerti su neusporedivi. U Munichu je bilo beživotno bez obzira na to što je Styles bio i tada odličan mada je sada samouvjereniji u svom nastupu što je rezultiralo većom opuštenosti. Od tada sam donijela odluku da više ne idem na koncerte u taj grad osim ako mi to nije jedina i zadnja prilika. Ljudi su bili hladni, rijetko tko je plesao i pjevao i to je glavni razlog zašto mi taj koncert nije ostao u najboljem sjećanju – ne zbog lošeg nastupa nego ljudi. Na ovom londonskom koncertu su se mogle vidjeti osobe svih godina – od desetogodišnje djece do ljudi u pedesetima. Svima je zajedničko to što su bili prijateljski raspoloženi. Tako sam vidjela grupicu prijatelja koji su spojili ukrase od perja u dugo uže, preskakali ga te su tako ubijali vrijeme do koncerta i nasmijali sve oko sebe. Čovjek u kasnim četrdesetima mi je dao pet u sred pjesme i smijao se sa mnom jer nisam stala skakati. Redar mi je najljubaznije odgovorio na pitanje „Gdje je toalet?“ dok sam doslovno stajala ispred ulaza u toalet i nasmijao se. Momak u publici je vidio da mašem za čašu vode koje su za vrijeme cijelog koncerta dijelili zaštitari i dodao mi ju (Wembley je opremljen pipama s pitkom vodom pa je nemoguće dehidrirati, a bilo je dozvoljeno unijeti boce). Kad bi mi se oči spojile s potpunim strancem, odgovorili bi si smiješkom. Kada sam izlazila s hordom ljudi sa stadiona, zaštitari su dobrovoljno na megafon puštali pjesme kako bi put do podzemne bio zabavniji i lakši.
Privatna arhiva.
Bio je to predivan kraj neuobičajeno toplog i sunčanog lipanjskog dana u Londonu. Dok sam se sljedeće jutro spremala za obilaženje Londona obučena kao hodajući Harry Styles merch, iz zvučnika se orila setlista. Kako bi se pjesme razmjenjivale, tako bi mi se prevrtao film na tu predivnu večer kada je svatko mogao biti točno ono što je i osjećati se prihvaćenim. Na ta skoro dva i pol sata, Wembley je svima postao dom. Upravo to je Harry's House.
U nastavku se nalazi nekoliko fotografija i videa koje sam uhvatila dok sam lutala po stadionu u iščekivanju koncerta.
