5 SAVJETA ZA KUPNJU VINILA

Rough Trade West, London

Prije otprilike osam godina sam počela skupljati vinile i od tada ih strastveno kupujem. Uvijek u glavi imam popis koji se neprestano puni, ali malo sporije prazni. Kod vinila obožavam što te natjera da slušaš bez preskakanja i tako naučiš slušati album kao cjelinu pa sam tako cijele božićne praznike prije nekoliko godina provela neprestano vrteći Sgt. Pepper’s. Još jedan razlog zašto volim vinil je jer artwork mogu vidjeti u većem formatu - kada kupim novi vinil često se dogodi da ga prvih nekoliko tjedana ili čak mjeseci držim na vidljivom mjestu da mu se mogu diviti. Zbog svega navedenog, logično je da su trgovine ploča jedna od mojih najdražih mjesta i s godinama sam naučila, uvjetno rečeno, kako se ponašati i što napraviti da dođem do ploča koje želim.

Kopanje je kljuc!

Trgovina pločama su vrlo često pretrpane pločama i od šume se ne može vidjeti stablo. Ponekad to zna izazvati kontra efekt pa sam vrlo često iz trgovine izlazila praznih ruku. Prije par mjeseci sam u Beču bila u trgovini s rabljenim pločama i nisam ništa kupila jer je sve bilo strašno pretrpano i usko pa se doslovno niti fizički nisam mogla snaći u prostoru. Bez obzira na sve, kopanje je ključ do pronalaska bilo koje ploče i morate biti spremni izdvojiti dobar dio vremena ako želite nešto pronaći. Tako sam jednom našla ploču „Time Out“ The David Brubeck Quarteta koja i nije bila baš toliko skrivena ali mi je prodavač došao iznenađeno: „Gdje ste to našli?“ i našalio se:  “Mrzim vas!“ i dodao da ju moram kupiti.

DONJE POLICE KRIJU SVASTA

Uvijek svi gledaju samo po pločama koje su gore, ali na policama ispod se može naći pravih dragulja. U pravilu, to trgovcima dođe kao skladišni prostor za sve ekstra primjerke, ali se i nalaze i neke specijalne verzije. Nedavno sam upravo tu našla ploču Joni Mitchell „Live at Carnegie Hall- 1969“ koje nema na iTunesu niti YouTubeu. Možda će vas trgovac gledati kao da ste potpuni freak, ali sve je to dobro dok nalazite ono što želite. Trebalo mi je godina i godina da mi se u glavi zbroje dva i dva i shvatim da i dolje ima ploča i to se dogodilo kada na gornjim policama mjesecima nisam pronalazila ploče koje sam željela.

Dub Store, Tokyo

AKO NEMA SADA, DOCI SE

Hrvatske trgovine s vinilima iz nekog razloga imaju problema s dobavljačima i to mi je potvrdilo više trgovaca. Ne znam koji su razlozi, ali znam da je frustrirajuće kada se nikako ne mogu dokopati određene ploče što zna trajati mjesecima. Ono što znam je da se male neovisne trgovine boje naručivati velike količine ploča jer su u nabavi skupe, a onda bi oni trebali staviti još veću cijenu što je rizik jer će rijetko tko izdvojiti više od 200 kuna. Sjećam se da sam ploču „Blues Breakers With Eric Clapton“ lovila više od pola godine navraćajući u trgovinu tko zna koliko puta.

TKO PITA NE SKITA!

Ovo izgleda očito i pomalo blesavo, ali tu je kvaka - ljudi razmišljaju tako da sve što vide na policama je jedino što je dostupno. Puno vinila se nalazi po kutijama ili u skladištu ili ih jednostavno ne vidite. Ne treba se ustručavati i razmišljati da ste naporni trgovcu – to je jedan od razloga zašto je tu. Slobodno pitajte, pa i dosađujte ako treba. Ako ste nestrpljivi kao ja, onda možete pitati je li postoji mogućnost da naručite ploču koju želite. Puno puta sam naišla na odbijenicu i blago zavrtanje očima što je smiješno jer im je valjda u interesu prodaja (?!) ali to više govori o njima nego o meni. Naravno, ima i onih koji razumiju tu osnovnu sastavnicu svog posla pa će vam naručiti što želite ako njihov dobavljač ima na stanju.

RAZGOVARAJ

Ovo je možda teži dio sramežljivima, ali zaista vrijedi pričati s ljudima na koje naletite u trgovinama ili s prodavačima ako ocijenite da su voljni. Nažalost, ima trgovaca koji su bahati ili pak krenu soliti pamet pogotovo ako nalete na mlađe ljude. Uvijek možete pitati za preporuke i tako pokrenuti priču. Također vrijedi imati pripremljen Shazam jer skoro uvijek svira odlična glazba pa se i tako može započeti razgovor. Jednom sam slučajno uletjela u trgovinu s rabljenim pločama na Tratinskoj i imala odličan razgovor s momkom koji mi je preporučio neke albume jer nisam uspjela pronaći ploču koju sam htjela pa mi je pokušao naći „zamjenu“.

Kačićevom s Greenwoodom s jedne i Brubeckom s druge strane

Previous
Previous

NOSTALGIJA GLAZBE IZ AUTOMOBILA

Next
Next

ZASTO JE CJELOVITO SLUSANJE ALBUMA VAZNO