UNDERLINED.’S EDIT VOL. 2

The Talks

The Talks je portal posvećen samo intervjuima. Sasvim slučajno sam prije nekoliko mjeseci na Instagram oglasu naletjela na njihovu stranicu i prvi intervju koji sam pročitala bio je s Emmom Stone. Zanimljivo je vidjeti portal koji u fokusu ima samo formu intervjua što nije svakodnevno i definitivno iskače iz mase. Jedina mana je što su intervju nekad kratki. Dok se čitaju osjeća se da je razgovor ostao nedorečen što je šteta za portal koji se bavi isključivo intervjuima. S druge strane, pohvalno je što intervjuiraju osobe iz različitih branši, od glazbenika, chefova, arhitekata, režisera do skladatelja.

BBC Radio 6 Music

O tome koliko je radio predivan medij bi mogla napisati stranice i stranice, ali o tome koliko je radio loš u Hrvatskoj bi mogla napisati knjige i knjige. Radio kući slušam preko stranice Online Radio Box preko koje se mogu slušati radijske postaje iz cijele Europe i Amerike. Jedno jutro sam upalila na BBC-jev radio 6 Music i ubrzo shvatila da sam nekoliko mjeseci prije provela cijelu vječnost slušajući njihove glazbene emisije na slušalicama koje su izvanredne. Od tada, skoro ga svako jutro upalim jer glazbeni urednici zaista rade svoj posao što znači da nećete čuti istu pjesmu danas u 9:46 koju ste jučer čuli u 9:47. Ova radijska stanica nije rob niti jednog glazbenog žanra pa se može čuti Stevie Wonder i odmah nakon The Prodigy.

“HOWA” Podcast (Nigel Godrich epizoda)

Mozak glazbenih producenata će mi uvijek biti fascinantan. To su ljudi koji drugačije čuju glazbu i Nigel je potvrdio moju sumnju otprije - ne može slušati pjesmu bez da je ne rastavlja na sve dijelove. Kreator i voditelj podcasta Jamie Lidell postavlja stručna pitanja ali dovoljno jasna da ih osoba bez ikakvog glazbenog ili producentskog obrazovanja može razumjeti. Razgovor zvuči kao da su se dva prijatelja našla nakon dosta godina koja su napokon uhvatila vremena da sjednu i pričaju nadugo i naširoko. Prošli su brojne teme, a neke od njih su problem streaming platformi, što je Nigela oblikovalo kao producenta, kako zna da je pjesma završena, ali su razbili neke mitove o ovom zanimanju.

Joni Michell 1970. BBC Koncert

Joni Michell je jedna od mojih prvih glazbenih ljubavi. Kad sam prvi put čula njezin “Blue” ostala sam bez teksta i momentalno naručila vinil. Ovom kratkom koncertu iz 1970. na BBC-u se često vraćam i uvijek uočim nešto što prije nisam. Njezina sposobnost i talent da samo glasom i jednim instrumentom hipnotizira cijelu publiku se ne viđa često i zato je jedna od najvećih i najvažnijih osoba u glazbi. Ovdje je izvela “My Old Man” prije službene objave na “Blue” i nešto je krača verzija od originalne ali je u suštini pjesma ostala ista. Stihovi the bed's too big, the frying pan's too wide su klasični “Mitchellovski” - svakodnevne i većini neuočljive stvari opjeva na zrelo-romantični način i postaje kroničarka ljubavi koja je u svojoj običnosti najposebna.

Citat Glenna Goulda

Nikad prije nisam pročitala ovako precizan opis umjetnosti i procesa koji nije brz i jednostavan. Umjetnost se shvaća cijeli život i mijenja se u skladu s nama. Glenn Gould je pijanist koji je poznat po vrlo posebnim i drugačijim izvedbama Bachovih skladbi. Ostala sam iznenađena kad sam pogledala kratki video u kojem vježba jednu od njegovih skladbi i pjeva/mumija/pjevuši dok svira. Najbolji dio je što ne sjedi “kako treba” sjediti za klavirom - sjedi pogrbljeno i potpuno je uronjen u klavir. Odmah mi je napamet pala moja profesorica iz klavira koja bi prije nego što bi odsvirala prvu notu, pogledala je li stolica prilagođena mojoj visini tako da mi ruke i noge stoje pod kutem od 90 stupnjeva.

Pjesma koja mi je na repeatu neko vrijeme…

Bilo bi skroz nepravedno da stavim bilo koga drugog na ovo mjesto imajući na umu da za dva dana izlazi novi album “Midnights”. Pjesma “invisible string” dolazi s albuma “folklore” i pomoću metafore Charlotte Brontë iz knjige “Jane Eyre” raspetljava svoju sudbinu. Glavno obilježje pjesme je da Taylor imenicama daje precizne pridjeve (bad was the blood, single thread of gold, teal was the color of your shirt…) koji se teško mogu shvatiti ako slušatelj nije upoznat s ostalim pjesmama. Zbog tog na prvu mogu zvučati besmisleno. O tome s kojim je pjesama “invisible string” povezana u ostatku njezinog glazbenog kataloga bi se mogao napisati cijeli samostalni tekst. Kao uvijek, majstorica je koncepta koja doslovno sve povezuje s tankom niti.