UNDERLINED.’S EDIT. VOL. 8
Materijal za osmi Edit sam se trudila vaditi iz dubine povijesti na YouTubeu, spremljenih objava na Instagramu, različitih mapa po mobitelu. Nekim čudom glazba je vrlo teško pronalazila način da dopre do mene. Zadnjih mjesec dana mi je fokus na iščitavanju politološke i povijesne literature te konstantnom osvježavanju breaking news sekcije na The Guardianu. Iz slušalica su se više mogli čuti politički podcasti nego glazba, iglu gramofona nisam često spuštala i tupa tišina je bila prisutnija nego ikad. Da sve ne zvuči tako crno ipak se (srećom!) ponešto uspjelo probiti i pružiti utjehu.
PRODUKCIJA PJESME “WHAT WAS I MADE FOR?”
Dio u kojem krene svirati “What Was I Made For” je ono što čini cijeli film “Barbie”. Billie i Finneas me svaki put iznenade kako njihovom zvuku dodaju zaokret i zadržavaju ga svježim i zanimljivim. U ovoj pjesmi, to postižu svim onim “skrivanjem” instrumenata o kojima Finneas raspravlja u videu. Kada se pjesma prvi put posluša, slušatelj nema osjećaj slojevitosti instrumentala koja je ovdje opisana. Billie je u nedavnom intervju rekla da ih je režiserka Greta Gerwing pozvala da pogledaju materijal u studiju “Warner Brothers” kojeg je to tada snimila i zamolila ih da napišu pjesmu ako imaju dovoljno inspiracije. Finneas predivno opisuje svoj pristup glazbenoj produkciji uspoređujući je s slikanjem, a u niti jednom trenutku ne daje dojam pretencioznosti već samo osobe koja radi sukladno intuiciji. Ono što Finneas odlično radi je snimanje i produkcija glasa i nikad ga ne pokopa instrumentalom nego samo naglasi ljepotu i, u ovom slučaju, krhkost.
SERIJAL “CHICKEN SHOP DATE”
Chicken Shop Date je YouTube serijal britanske content kreatorice Amelie Dimoldenberg. To je zapravo intervju koji je oblikovan kao anti-intervju za vrijeme kojeg ona postavlja pitanja koja se inače ne postavljaju na prvim spojevima poput “Koliko djece želiš imati?”, “Jesam li ti atraktivna?”. Smiješno je što je cijelo vrijeme izuzetno hladna, rezervirana i ozbiljna. Dimoldenberg je objasnila da je namjerno odabrala prodavaonicu pohane piletine kao mjesto za spoj jer je to vjerojatno najzadnje mjesto koje bi osoba odabrala. Iako se tek prošle godine probila u mainstream, ona svoje Chicken Shop Dates snima već devet godina. Započela je s tada nepoznatim britanskim reperima i još uvijek su joj u fokusu glazbenici i glazbenice, ali je nedavno na svoj kanalu imala glumicu Jennifer Lawrence, novinara Louisa Therouxa. Zbog sve veće popularnosti ovog serijala i prepoznatljivog stila, došla je do voditeljske pozicije na crvenom tepihu nagrade Oscar, Filmske nagrade Britanske akademije (BAFTA), premijere “Barbie” u Londonu. Ova epizoda s glazbenicom Rosalíom mi je jedna od smješnijih jer pokazuje koliko se Amelia odlično klika i s ženskom energijom, koliko ima dobar wit i zbog simpatične jezične barijere.
SKLADBA “Lullaby for strings”
Dok sam čitala knjigu “Ostalo je buka: slušanje dvadesetog stoljeća” pokraj podnaslova “Gershwin” sam kemijskom povukla strelicu i napisala “zanimljiv!”. Nakon tri mjeseca sam ponovno prolistala knjigu u pripremi za pisanje teksta “Šizofrenost kulturnog bojkota” i naišla na ovu bilješku. Tad sam vrlo odlučno donijela odluku da ću sljedećih mjesec dana slušati samo klasičnu glazbu i dok sam istraživala internet, naišla sam na skladbu “Lullaby For Strings” Georgea Gershwina. Djelo mi se svidjelo iz jednostavnog razloga - zvučalo je mirno i nježno. Gershwin je najpoznatiji po skladbi “Rhapsody in Blue” iz 1924. godine za jazz bend i klavir. Njegova posebnost je što se nikad nije ograničavao. Nije bio tipični skladatelj klasične glazbe koji ne vidi ništa van svog žanra nego ih je spajao. Svoj prvi mjuzikl “La La Lucille” je napisao pet godina prije “Rhapsody in Blue”, a odrastao je u istočnom dijelu Manhattana gdje je bio okružen afroameričkom glazbom čiji je utjecaj vidljiv u operi “Blue Monday Blues”. Gershwin je pred smrt kazao svojoj sestri: “Osjećam da nisam ni zagrebao po površini onoga što želim učiniti.”
OBRADA “STICK SEASON”
Svi glazbenici i glazbenice koje sam gledala u BBC-jevom Live Loungeu naprave obrade pjesama koji mi ponekad postanu draže verzije od originala poput pjesme Fleetwood Maca “The Chain” u izvedbi Harryja Stylesa. Live Lounge funkcionira na način da glazbenik otpjeva nekoliko svojih pjesama i odabere jednu pjesmu koju će obraditi. Olivia Rodrigo je u sklopu promocije svog novog albuma “Guts” u Live Longeu otpjevala pet svojih pjesama s prvog “Sour” i drugog “Guts” albuma i obradu “Stick Season” američkog glazbenika Noaha Kahana. Nakon što sam poslušala ovu obradu, poslušala sam originalu verziju i nisam kliknula s njom kao s ovom. Oduvijek sam voljela njezin glas jer zna iznijeti pjesmu i otpjevati ju s emocijom bez obzira je li njezina ili tuđa.
“unforgettable sunrise” SIMFONIJA
Video ispod govori puno više nego što sam kadra napisati osim što duboko mislim da svi imaju mogućnost osjećati glazbu bez obzira na zdravstveno stanje.
SKLADBA koja mi je na repeatu neko vrijeme…
Nastavno na riječi iz uvoda, najviše čemu sam se okretala u glazbi je utjeha. Peti stavak Messiaenovog “Kvarteta za kraj vremena” (franc. “Quatuor pour la fin du temps”) mi je vrlo često baš to pružao iako su okolnost u kojem je skladan daleko od bajnih. Messiaen ga je napisao dok je bio u nacističkom logoru Stalag VIII-A i Kvartet je baš tamo prvi put izveden 15. siječnja, 1941. godine. Bez obzira na kontekst prostora i vremena u kojem je djelo napisano i izvedeno, dok slušam peti stavak ne osjećam bespomoćnost i potpunu tamu nego sve suprotno. Messiaen kao da je svjestan težine situacije u kojoj se pronašao ali pronalazi natruhe svijetla. Djelo spada u komornu glazbu jer je napisan za manju skupinu glazbenika - za klavir, violončelo, klarinet i violinu jer su se u logoru nalazila tri glazbenika koja su znala svirati ta glazbala (skladatelj je bio na klaviru). Messiaen je bio veliki vjernik i svake nedjelje do smrti 1992. godine je svirao orgulje u crkvi Svetog Trojstva u Parizu. Često je pisao glazbu kao ljubavno pismo Bogu, a vječna inspiracija mu je bio ptičji pjev - “Ptice su moji najbolji učitelji”, kazao je studentima na pariškom sveučilištu. Ivo Josipović je odlično sažeo bit “Kvarteta za kraj vremena” napisavši da “je kraju vremena pristupio, ne kao rezultatu ratne apokalipse, već kao religioznom fenomenu koja proističe iz prirode čovjeka i njegove smrtnosti.”
Program premijere koncerta 1941. godine
