UNDERLINED.’S EDIT. VOL. 7
Dugo je prošlo od zadnjeg underlined.’s Edita i dosta se toga nakupilo. Kratki update na otkrivanje arapske glazbe: nisam se zasitila i našla sam knjigu koja na skoro 500 stranica objašnjava glazbenu teoriju. Čekam ju da stigne tako da unaprijed upozoravam da postoji velika vjerojatnost da će sljedeći Edit biti underlined.’s Edit (arabic’s version)! Pošto sam u iščekivanju knjige iscrpila cijeli internet, na dnevnoj rotaciji mi je od travnja skoro isključivo arapska glazba i susjeda iznad je naprosto oduševljena tom opsesijom, shvatila sam da moram barem malo osvježiti zvukove koji mi stižu iz slušalica i zvučnika.
Fred again.. - Actual Life 2 Piano Live
Prije nekoliko mjeseci mi je cijelo vrijeme iskako Tiny Desk koncert Freda Again.. na početnoj stranici YouTubea, ali sam ga uvijek preskakala. Nemam neki valjani razlog osim da sam bila u dubokom procesu istraživanja već otprije spomenute glazbe, pa za ovo nisam imala snage i kapaciteta. Listajući po reelsima, naletjela sam na video s njegovog koncerta gdje publika toliko skače da njegov cijeli stol skače s njima. Kada sam vidjela takvu reakciju, odmah sam ga išla potražiti na iTunesu i prva pjesma koju sam poslušala je bila “Delilah (pull me out of this)”. Zatim sam shvatila da je za prva dva albuma snimio “Piano Live” na londonskom krovu što su postojeće pjesme s promijenjenim aranžmanima - mirnijim. Iznenadilo me kako je pjesme uspio prilagoditi ovakvom ugođaju i učiniti ih atmosferičnim i mekim.
“INDUS BLUES” DOKUMENTARNI FILM
Kod YouTubea cijenim što me algoritam ne koči nego mi zaista u većini slučajeva preporuči odlična videa. Tako sam došla do dokumentarca “Indus Blues” (Indus je rijeka koja prolazi kroz Pakistan, izvire u Tibetu i ulijeva se u Arapsko more) koji prikazuje portrete pakistanskih glazbenika od kojih se neki bave izradom tradicionalnih instrumenata. Hipoteza filma je njihov zaborav jer se vladajućima glazba ne uklapa u ideologiju te tako sustavno guše ovu granu kulture svoje zemlje. Prije ovog filma nisam ništa znala o pakistanskoj glazbi i ostala sam oduševljena raznolikošću kultura oko rijeke. Ono što me najviše dotaklo je tuga, zabrinutost i mudrost sugovornika.
LSO: Messiaen “Turangalîla-Symphonie” (Second Movement)
U lipnju kada sam išla u London na koncert Harryja Stylesa, dan prije sam posjetila brutalistički Barbican Center u sklopu kojeg se nalazi Barbican Hall. Glavni razlog je bio koncert London Symphony Orchestra jer se na repertoaru nalazila Turangalîla-Symphonie skladatelja Oliviera Messiaena. Njegov lik i ovo djelo su mi bili otprije poznati i simfoniju sam slušala na slušalicama, ali…. Vrlo odgovorno tvrdim da bilo koje djelo klasične glazbe osoba nije čula dok ga ne čuje uživo. Na slušalicama me Turangalîla čak malo nervirala jer sam konstantno podešavala glasnoću - na tren ne bi ništa čula i onda bi mi eksplodirala u ušima. Završilo je tako da ju nisam poslušala do kraja ali mi se u mislima vraćala. Kako god, očito je da me Messiaen dovoljno zaintrigirao da je prvi potez koji sam napravila nakon zatvaranja prozora Ticketmastera, bio ekspresno otvaranje weba LSO-a i kupovina karte. Osjećaji koji su mi se stvarali dok sam slušala ovaj predivan orkestar uživo su sve suprotno. Bez obzira na to što je stavljanje ovog videa kontradiktorno s maloprije napisanom misli, možda još nekog Messiaen toliko iznervira da odluči poslušati uživo.
THE NEW YORKER NASLOVNICA
Ovaj američki newsmagazin me uvijek oduševi načinima na koji iskorištavaju sve što tehnologija nudi u kreiranju sadržaja. Ne upadaju u zamku dosadnih twitter threadova (ili možda X?!) o tome kako će ChatGPT i roboti preuzeti novinarstvo i da će redakcije pojesti crni mrak. Prošli mjesec su predstavili prvu interaktivnu naslovnicu. Tim novinara The New Yorkera s idejom ruske umjetnice Mashe Titove u središtu je kreirao glazbenu priču koja poput Kompozicija Vasilija Kandinskog prikazuje zvuk kroz različite oblike. Klikom na svaki oblik se čuje različit zvuk i instrument kojeg je Titova pridodala tom obliku. Ova sposobnost se zove sinestezija što je mogućnost osobe da zvukove čuje u točno određenim bojama i oblicima. Jedan od skladatelja koji je ovako čuo glazbu je György Ligeti, a Lorde je prije nekoliko godina isto opisivala kako ona boja glazbu. Da cijela priča bude još zanimljivija, sve instrumente i ostale zvukove su snimili novinari The New Yorkera u redakciji.
THE ERAS TOUR GREAT WAR
Trenutak kada je Taylor Swift izbacila europske datume za “The Eras Tour” bila u svlačionici Uniqloa u Varšavi. Momentalno me oblio znoj jer sam znala da će kupovina karata biti stresna ako uopće dobijem presale kodove i linkove. Iako nisam pristalica ovakvog načina kupovanja karata koje se, najblaže rečeno, može opisati kao olimpijski sport, odlučila sam prigristi i prijaviti se za presale. Ovaj cartoon The New Yorkera najbolje dočarava muku cijelog kompliciranog procesa. Nije se ponovio scenarij s Ticketmasterom kao iz Amerike gdje su cijene odlazile u nebo, ali je bilo očekivano da će se stranica u određenim zemljama rušiti. To se dogodilo na francuskoj stranici jer je na čekanju u virtualnom redu bilo milijun ljudi te su bili prisiljeni obustaviti presale.
Pjesma koja mi je na repeatu neko vrijeme…
Za bend boygenius sam prvi put čula u siječnju kada mi je YouTube preporučio njihove tri tada nove pjesme. Nisam imala pojma niti tko su ni što su da bi kasnije saznala koliko se dugo iščekivao njihov drugi album “the record” kojeg su izbacile u ožujku. Tri pjesme kojih sam se najviše uhvatila su “True Blue”, “Not Strong Enough” i “Cool About It”. Ipak, prva od ove trojke mi se najviše uvukla pod kožu i prije nekoliko tjedana sam ju na loopu slušala s “The Lee Shore”. Predivno im se uklapaju glasovi, ali mi se pogotovo sviđa ranjivost u stihovima.
