UNDERLINED.’S EDIT. VOL. 5

10 PRAVILA JOHNA CAGEA

John Cage je američki skladatelj i teoretičar glazbe, a radio je na Black Mountain Collegeu i Wesleyan Universityju. Ne znam previše o njemu ali mi je ovo bilo dovoljno da mi se svidi njegovo viđenje svijeta. Ovih “10 pravila za studente i profesore” su me protresla od glave do pete kada sam ih prvi put pročitala na Twitteru. Najviše mi se sviđa podcrtani dio koji kaže da “Ništa nije greška” u vremenu kada se svima greška prikazuje kao kraj svijeta. Očito je da je Cage shvaćao da se profesori ne bi trebali natjecati tko će održati najsuhoparnije i dosadnije predavanje nabito najuzvišenijim rječnikom, a da studenti ne bi trebali biti prisutni tijelom ali odsutni duhom na svakom predavanju. Vrijedi ih pomno pročitati, spremiti u galeriju i s vremena na vrijeme proći kroz njih.

SOUND OF CINEMA

Aplikacija BBC Sounds je nepresušno vrelo svega i svačega. Emisija “Sound of Cinema” se emitira na Radiju 3, ali je ova aplikacija koncipirana tako da sprema sve emisije kako bi ih svi mogli nesmetano poslušati neopterećeni radijskim rasporedom. Vrijedi napomenuti da svaka epizoda ima ograničeno razdoblje preslušavanja nakon puštanja u stvarnom vremenu, pa nakon nekoliko dana postane nedostupna korisnicima aplikacije izvan Ujedinjenog Kraljevstva. Voditelj Matthew Sweet slušatelja vodi kroz zadanu temu s kratkim uvodom u svaku skladbu, ali emisija prati i aktualne događaje. Prva epizoda koju sam polušala je “Cinema with Dad” (nažalost više nije dostupna), a povod je bio posljednji film Stevena Spielberga “The Fabelmans” pa je logično da je okosnica bila glazba Johna Williamsa. Uoči dodjele Oscara je za goste imao Volkera Bertelmanna i Hildur Gudnadottir. Bertelmann je ove godine osvojio kipić za najbolju filmsku glazbu za Netflixov film “All Quiet On The Western Front”, a Gudnadottir je kao jedina nominirana žena za glazbu iz filma “Joker” pobijedila 2020. godine. Emisija je odlična za svakog tko voli filmsku glazbu i želi saznati za nove skladatelje i skladateljice, a ne zna odakle početi.

YOUTUBE KOMENTAR(I)

Ako do sada nemate naviku čitanja komentara ispod pjesama na YouTubeu onda je krajnje vrijeme da počnete. Ovo je moj hobi godinama i uvijek me iznenadi kako neki ljudi točno znaju opisati osjećaj dok slučaju pjesmu. Volim čitati tuđa tumačenja stihova i zašto im je baš ta pjesma svijet preokrenula naopako. Vjerojatno moje najdraže sekcije komentara su one s koncerata kada ljudi opisuju kako su počeli slušati tog izvođača, njihova sjećanja s tog koncerta i općenito svoje doživljaje. Zapravo dok se čitaju, stvaraju osjećaj kolektiviteta zbog kojeg se osjećamo shvaćeno i prihvaćeno u toj zajednici. To je samo jedna od stvari koja će mi uvijek biti sveta kod glazbe - možemo se neslagati u xy stavova, mišljenja ali u te četiri minute je glazba postigla da se razumijemo na posve drugi način. Glazba uvijek donosi zajedinički jezik.

CATE BLANCHETT I ZANE LOWE

Dolazak filma “Tár”, uz “Babylon” Damiena Chazellea, sam iščekivala s najviše nestrpljenja. Privuklo me što se redatelj Todd Field odlučio portretirati dirigenticu i posljedično dovesti priču o klasičnoj glazbi i orkestrima u mainstream. Otkako sam prije nekoliko tjedana pogledala film, nisam prestala razmišljati o njemu. Jedino što je bitno znati prije odlaska u kino ili sjedanja na kauč je da film nije o glazbi i veličanstvenim simfonijama Gustava Mahlera već postavlja daleko kompleksnija moralna i etička pitanja poput onog koje seže od stoljeća sedmog: treba li i kako odvojiti djelo od stvaratelja te mnoga druga. Ovaj intervju Zanea Lowea s Apple Musica s glavnom glumicom Cate Blanchett sam pogledala dva puta, prije i nakon gledanja filma. Bez previše otkrivanja fabule i detalja su vrlo promišljeno razgovarali otpetljavajući klupko krenuvši od toga što je proces stvaranja, pripremi za utjelovljenje Lydije Tár, dizajnu zvuka u filmu koji je iznenađujuće pun tišine. Upravo to me iznenadilo gledajući film, ali s vremenom Fieldov izbor postane vrlo jasan - bez tišine koja amplificira unutarnju buku se ne može ništa novo stvoriti.

VIDEO NINE SIMONE

I za kraj, malo words of wisdom Nine Simone nakon kojih je svaki komentar suvišan.

Pjesma koja mi je na repeatu neko vrijeme…

Malo je kontroverzno za napisati, ali nikad mi u cijelosti nije sjeo takozvani “The White Album” The Beatlesa. Obožavam skoro sve pjesme s tog albuma, ali kao cjelina mi je razbacam i znam da je upravo to mAgIC of ThE alBUm, ali jednostavno ne ide. Preferiram zvučno kohezivne albume, a još je i dupli album, a ne volim duge albume. Kako god, “Dear Prudence” mi je jedna od najdražih u njihovoj diskografiji, a samo bas gitara bi se mogla proučavati danima. Samoj sebi sam pokušavala objasniti i opisati ugođaj pjesme i što izvuče iz mene dok ju slušam ali ne uspjevam osim što znam da se cijelo vrijeme smijem i grizem donju usnicu dok mumljam melodiju basa. Još nešto što me iznova fascinira jest da je pjesma s ovakvim zvukom izvedena 1968. godine!

Previous
Previous

UNDERLINED.’S EDIT. VOL. 6

Next
Next

UNDERLINED.’S EDIT. VOL. 4