SOUNDTRACK OF THOUGHTS. VOL. 9
Već neko vrijeme izgleda kao da je pakao prazan i da su svi vragovi ovdje. Suze se broje, tvori se metrički sustav za bol, a duše postaju tek dio statistike. Svakog dana se nailazi na sve dublji društveni jaz koji stvara beskonačne paradokse. Teško je shvatiti kako u isto vrijeme slijeće 882 privatnih aviona u Las Vegas na sajam taštine dok je na drugoj strani svijeta ludilo promijenilo tijek povijesti i ispisalo novu, krvavu stranu i prosulo mržnju kada razum nije lijek.
Već neko vrijeme je sve teže ujutro otvarati portale i navečer gledati dnevnik. Ubija se član opozicije pred izbore. Poruke za zaustavljanje korupcije i klijentelizma se opisuju kao vulgarne i primitivne. Prosvjed protiv osuđene političke stranke za korupciju se naziva proruskim. Izgladnjela djeca pružaju zdjelice provlačeći rukice kroz ogradu za barem malo hrane dok im bombe lete iznad glava. Obitelji mjesecima čekaju svoje članove da im se vrate kući iz podzemnih tunela izgrađenim novcem svjetskih sila. Predstavljaju se nove zlatne tenisice na predizbornom skupu od više stotina dolara u državi bez osnovnih socijalnih prava. Prognostičari svaku vremensku prognozu započinju grafikonima koji prikazuju rekordne temperature otkad je mjerenja.
Već neko vrijeme razmišljam o tome da bi voljela kada bi na barem tjedan dana mogla ugasiti sve izvore vijesti i isključiti se od svega. To ne mogu, ali zato mogu olakšati te misli i pronaći oslonac u glazbi u kojoj pronalazim melodije i stihove koji me razumiju. Stihovi iz pjesme The Numbers Future is inside us, it’s not somewhere else me tješe i ohrabruju. Arsen Dedić me podsjeća da se pokrenem ako ne želim živjeti u svijetu gdje je rat mir, sloboda ropstvo, a pasivnost vrlina. Arik Einstein mi šapće da nije sve izgubljeno i da još uvijek svi zajedno možemo mijenjati svijet.
Već neko vrijeme se nadam da ćemo naći snage da izađemo iz devet krugova pakla u želji da ponovno vidimo zvijezde koje će nam donijeti mir i prosvjetljenje te da ćemo Lucifera ostaviti daleko sebe.
