GRSE: OD GLASA ULICE DO ETERA
Ulice šire zvuk, jebe me se za eter, kaže Grše na albumu Platinum u jednoj od najvećih uspješnica ploče, “Highlife”. Osim što su ulice proširile njegov zvuk, uspio je doći i do etera. Bilo je teško povjerovati da će glazbenik, koji je svoj prvi studijski album započeo Vucinim riječima “Nemam ja samo pištolje, imam automate, iman sve i boli me kurac” te stihovima Ne igrajte mi se sa živcin, bit će rata, uspjeti probiti se u hrvatski mainstream. “Badr Hari” je odjeknuo u krugovima poznavatelja ovakvog zvuka, ali Grše tada još uvijek nije dopro izvan nišne publike. Međutim, počelo se pričati da neki mali iz Trilja radi ozbiljne stvari. Točno to se i pokazalo. Grše je postupno počeo graditi isključivo svoju priču.
Kako je sam rekao, trebalo mu je deset godina da uspije preko noći. Bio je član različitih grupa, otišao živjeti u Njemačku, gdje je gotovo odustao od glazbe. Dok je radio u avioindustriji, doznao je da prijatelj njegova kolege ima glazbeni studio. Tada se počeo vraćati glazbi i u Njemačkoj su nastali temelji za prvi album, Tilurium. Nastavio je raditi po povratku u Hrvatsku i konačno ga izbacio 2019. Objavio je tek dva singla s albuma, no pandemija koronavirusa poremetila mu je planove. Kazao je da je tada trebao “postati headliner, ali je korona sve upropastila.” Karijera je mogla krenuti nizbrdo, ali Grše ni u jednom trenutku nije stao. Iako koncerti nisu bili mogući, nastavio je raditi u studiju. Za vrijeme zabrane – ili različitih ograničenja većih javnih okupljanja – izbacivao je singlove i brusio svoj zanat. Stalno je bio prisutan u playlistama slušatelja i podsjećao ih da još uvijek postoji unatoč nemogućnosti tradicionalnog povezivanja s publikom. Zatim je konačno izašao dugoočekivani drugi album Platinum 2021. i hitovi nisu prestajali dolaziti. Ponovio je praksu objavljivanja samostalnih singlova nakon albuma, što se još jednom pokazalo kao pun pogodak. Počela su sve češća pitanja kada stiže treća ploča, no promijenio je taktiku. Za Novi list je u rujnu prošle godine kazao da smatra kako je “koncept klasičnog albuma izumro.”
“Zato smo se odlučili za drugačiji pristup – izlazi 12 pjesama, svaka će imati spot, a razmak između pjesama je mjesec do dva”, objasnio je.
Prošle godine je na Billboardovoj ljestvici za Hrvatsku u veljači u Top 25 imao čak pet pjesama, što do sada nikome nije pošlo za rukom – “Mamma Mia”, “Sip”, “Led”, “Fantazija” s Miach te suradnja s Mimi Mercedez “Tokyo Drift”. Također, iste godine imao je više od 70 milijuna slušanja samo na Spotifyju, i to u više od 170 zemalja.
“Dosadan sam sam sebi s objavama ali ovo sam mora podilit s vama jer ovo su brojke koje ruše sve rekorde u hrvatskoj glazbi ali nigdi nećete pročitat o tome”, napisao je na društvenoj mreži Threads, podijelivši izvještaj Spotifyja s kraja godine.
Jedan od najvažnijih razloga zašto je Grše danas tu gdje jest – konzistentnost. Godinama je stvarao odanu publiku, pa radio i televizija nisu mogli ignorirati očite pokazatelje uspjeha – statistike pretočene u streaming ili koncerte. Osim što je dosljedan, ima jasno razrađen plan putanje svoje karijere. Grše je glazbenik koji ne puca na malo, pa tako i djeluje. Razmišlja kako doći do nove publike i pružiti dodanu vrijednost vlastitom brendu. Svaki glazbenik od sebe i svog rada stvara brend. Treba ga izgraditi, predstaviti tržištu i stalno razvijati. To može zvučati oštro i suviše komercijalno, ali valja imati na umu da je i glazba proizvod koji se stavlja na tržište s ciljem da dođe do određene publike. Da glazbeniku nije cilj da se glazba čuje, ne bi ju objavljivao. Ne funkcionira kao tradicionalni fizički proizvod, ali sve dok postoji dinamika ponude (Gršina glazba) i potražnje (zainteresirana publika), potrebna je strategija koja uključuje promišljenu komunikaciju. Nije suvišno napomenuti da to glazbi ne oduzima umjetničku vrijednost. Samo zato što je promišljeno, ne znači da nije iskreno.
Još jedan od razloga njegova rasta su glazbene suradnje. Ovime se glazbenik predstavlja novoj publici, a onoj postojećoj šalje poruku o tome u kojem se smjeru kreće. Suradnje mogu biti očekivane, što glazbenika ne udaljava od sigurne zone, ali ni ne širi područje djelovanja. Suprotno tome, spajanje nespojivog postiže efekt iznenađenja. Najpoznatiji primjer u hrvatskoj glazbi u posljednjih deset godina zasigurno je “Pasta Italiana” Vojka V s Krešom Bengalkom i Tončijem Huljićem. Poanta je publici donijeti nešto za što nije ni pomislila da joj treba, a kamoli da bi moglo pogoditi u sridu. Ovakve su suradnje vrlo rijetke na domaćoj sceni.
Grše još uvijek nije otišao toliko daleko, ali je zakoračio u drugačiji zvuk nakon Platinuma i kasnijih singlova poput “Sin City” i “Sve za gang”. Obje suradnje s glazbenicom Miach pokazale su se uspješnima. Prva pjesma bila je “Led”, gdje je gostovao na njezinom prvom albumu Insomnia iz 2023. Već godinu nakon uslijedila je “Fantazija”, koja se već sada može svrstati među klasike. Grše se predstavio dijelu njezine publike za koju se može pretpostaviti da je vrlo vjerojatno čula za njega i njegov rad, ali ga možda do tada nije ozbiljnije pratila. Isto vrijedi i obrnuto, jer se tako glazba donosi svježim parovima ušiju. Tu je i suradnja na pjesmi “Tokyo Drift” s Mimi Mercedez, koja ga je čvršće predstavila publici u Srbiji, bez obzira na to što je dobrom dijelu tamošnje publike bio poznat.
Dokaz da je stigao u mainstream vidljiv je u godišnjim izvješćima HDS ZAMP-a za 2022. i 2023. godinu. Prvi se put pojavio u izdanju iz 2022., kao dobitnik nezavisne novinarske glazbene nagrade Rock&Off u kategoriji “Rap&Off” za izvođača 2021. godine. Ova godišnja izvješća, između ostalog, donose presjek najslušanije glazbe i glazbenika te tako omogućuju osjetiti puls hrvatske publike. Tada se njegove pjesme još nisu nalazile na Top 10 ljestvicama, ali se mogao naslutiti razvoj događaja. Iako je iza sebe imao dva uspješna studijska albuma, trebalo je još godinu dana da se priča počne zahuktavati na mainstream razini. Rezultati su postali vidljivi u godišnjem izvješću za 2023., na listi Top 10 djela domaćih autora na digitalnim servisima. Grše je imao čak tri pjesme, od čega dvije na prva tri mjesta. “Mamma Mia” zasjela je na prvo mjesto, “Sip” na treće, a spomenuta “Highlife” na sedmo mjesto ljestvice. Vrijedi izdvojiti još dvije pjesme da bi se bolje razumio kontekst u kojem njegova glazba koegzistira s navikama hrvatske publike. Na petom mjestu nalazi se “Dajem ti rič” grupe Dalmatino iz 2003., a na devetom Oliverova “Cesarica” iz 1993. godine. Nadalje, u ovom izvješću izlistano je i deset najuspješnijih domaćih autora na digitalnim servisima. Jedina dva glazbenika s liste koji su karijeru počeli u drugom desetljeću 21. stoljeća su Grše te glazbeni producent i njegov suradnik Mihovil Šoštarić Lockroom. Od njih desetorice, 60 posto rođeno je u šezdesetima, a jedan je preminuo 2004. godine – Zdenko Runjić.
U srpnju ove godine HDS ZAMP je objavio godišnje izvješće za 2024., ali po nešto drugačijem modelu. Više se nisu radile dvije odvojene Top 10 liste pjesama (jedna za streaming, druga za TV i radio), nego je sve objedinjeno u jednu pod nazivom “svi načini javnog priopćavanja” – TV, radio, koncerti, priredbe zabavne glazbe i streaming. Na listi sastavljenoj po novom modelu, Grše je zauzeo posljednja dva mjesta – s “Forzom” na devetom i duetom s Miach, “Fantazija”, na desetom. Dok je 2023. godine zauzeo tri mjesta, prošle godine zamijenio ga je Marko Perković Thompson sa svoje tri pjesme, što je bilo posljedica izuzetno posjećenih koncerata u Dugopolju i Imotskom u kolovozu. S druge strane, Grše je osvojio nagradu Cesarica Digitalni Bestseller za najveći broj streamova novih pjesama, što objašnjava njegovo i Lockroomovo ponovno pojavljivanje na ljestvici Top 10 autora na digitalnim servisima.
Iz HDS ZAMP-ovih godišnjih izvješća vidljiva je podjela publike te još uvijek jaka prisutnost nekolicine autora i glazbenika starog kova. Grše je, sa suradnicima, u prvom redu Lockroomom, predstavnik mlade generacije glazbenika ovog zvuka. Hrvatska publika odavno je uhvatila korak sa svjetskim, ali i regionalnim trendovima u glazbi. Prije samo tri godine bilo je nezamislivo da će se na radiju moći čuti rap, trap i ostali podžanrovi. Ono gdje na našoj glazbenoj sceni dolazi do kratkog spoja su radio i televizija. Daleko najimpresivniji dio cijele priče je što se ovdje stvari odvijaju obrnutim slijedom. U svijetu radio funkcionira tako da se, uz starije pjesme, puštaju novi izvođači, točnije ono što se nalazi na glazbenim ljestvicama, što se sluša u stvarnom životu. Međutim, ovdje je Grše stigao na najpopularnije radio stanice tek kada je postao toliko velik da ga je bilo nemoguće ignorirati. Na početku ga se opisivalo kao fenomena i outsidera, jer se nije uklapao u davno formirane kalupe. Teško se pronalazi objašnjenje kako je uspio doći na ovu razinu s takvom glazbom. Dok traje ta zastarjela i besciljna rasprava, Grši se nisu samo tek tako posložile zvijezde - iza svih rezultata stoji glazbenik sa zavidnim redom, radom i disciplinom.
