SOUNDTRACK OF THOUGHTS. VOL. 7
Došlo je vrijeme godine kada autumn leaves falling down like pieces into place. Iako se ljetne temperature tvrdoglavo drže, barem se osjeti miris jeseni. Glavni zadatak sedmog broja soundtrack of thoughts je da se sastoji samo od klasične i filmske glazbe. Ovo je prvi put da sam samoj sebi zadala zadatak jer inače ove playliste nastaju prirodno. Sve pjesme nalaze u glavi i samo mi preostaje da ih pokušam posložiti u kohezivnu cjelinu. Sad sam htjela složiti instrumentalnu glazbu i tako obojati jesenski ugođaj.
Soundtrack of thoughts “In The Mood For Autumn” sam otvorila s pjesmom Aphexa Twina koja prema iTunesu spada u kategoriju elektroničke glazbe s čim se nisam previše zamarala. Ne znam skoro ništa o njemu, a pjesmu sam pronašla preko Instagram reelsa. Privukao me predivan zvuk instrumenta harmonija koji izgleda kao miks klavira i orgulja ali se nalazi u obitelji harmonika. “QKThr” je jedna od prvih pjesama za koju sam znala da se mora nalaziti na playlisti i učinila mi se kao odličan opener jer slušatelju odmah jasno nameće atmosferu. Preporučujem da ju se posluša na slušalicama zbog stila produkcije i miksa. Najviše mi se sviđa što je Aphex Twin u finalnom miksu ostavio zvuk pritiskanja tipki.
Francuski skladatelj Claude Debussy je moje najljepše otkriće ovo ljeta. Slušajući neke komade, ostala sam iznenađena koliko njegovog zvuka i glazbenog promišljanja ima u radu Jonnyja Greenwooda - zato mi je bilo logično da ih spojim. Ponovnim preslušavanjem pojedinih Greenwoodovih skladbi sam nalazila na sve više Debussyjevih snažnih otisaka poput klavirskih akorada u “I’ll Follow Tomorrow” koji otvaraju numeru iz soundtracka filma “Phantom Thread” režisera Paula Thomasa Andersona. Ono što me kupilo kod Debussyjevih skladbi za klavir je što su nježne što je ujedno bila prva riječ koja mi se stvorila u glavi dok sam ga prvi put slušala.
Još jednog skladatelja kojeg sam otkrila početkom ove godine je Max Richter i Origins s albuma “Voices” iz 2021. godine. Njegov rad vrlo često ima političku i društvenu notu i smatram da ga to izdvaja i čini suvremenim. Prvo što sam primijetila kod Richterovog glazbenog potpisa je što formu naizgled vrlo jednostavnih glazbenih ideja čini elastičnom dok ih s vremenom pedantno gradi. U tu jednadžbu dodaje predivnu dinamiku i tempo. Oba dijela “Origins” to dokazuju tako što počinju klavirom, zatim dodaje razvučenu violinu koja kreira kontrast, a dinamikom gradi atmosferu.
Za kraj sam ostavila Hildur Guðnadóttir i veličanstvenu skladbu “Vichnaya Pamyat” za acapella zbor. Guðnadóttir je druga osoba koja mi je svojim predivnim radom na seriji “Chernobyl” osvijestila glazbu za ekran (prvi je bio Hans Zimmer).
Sretno slušanje i živ’la jesen!
